Terapija averzije je proces korištenja neugodnih podražaja za uklanjanje nepoželjnih navika ili samodestruktivnog ponašanja. Temelji se na psihološkoj teoriji bihevioralnog učenja koja kaže da je većina ponašanja naučena i stoga se može promijeniti. Terapija averzije može se koristiti za gotovo svaku naviku ili ponašanje, ali se najčešće provodi za liječenje ovisnosti o supstancama i rehabilitaciju seksualnih prijestupnika.
Mnoge vrste terapije obično su usmjerene na odnos. Terapeuti mogu imati osobne sastanke s klijentima i ponuditi savjete i prijedloge o tome kako poboljšati vještine suočavanja ili donošenja odluka. Terapija averzije razlikuje se jer je obično usmjerena samo na ponašanje. Terapeuti rade s klijentima samo kako bi promijenili njihove fizičke reakcije na destruktivna ponašanja ili ovisnosti.
Averzija je osjećaj ekstremne nesklonosti ili mržnje. Središnje uvjerenje terapije je da terapeut može voditi klijenta u osjećaj odbojnosti prema nečemu o čemu je ovisan. Negativan podražaj kombinira se s neželjenom navikom, poznatom kao ciljni podražaj.
Postoje tri glavna negativna poticaja koja se mogu implementirati, iako terapeuti averzije mogu razviti prilagođene planove za pojedinačne klijente. Kemijski podražaji je uporaba lijekova s neugodnim nuspojavama, poput mučnine. Olfaktorni podražaji je izlaganje lošem mirisu, kao što je amonijak. Najčešći podražaji su električni šokovi koji se daju putem uređaja pričvršćenog na ruku ili nogu.
Terapija averzije počinje liječničkim pregledom kako bi se utvrdilo koje metode su sigurne za klijenta. Pacijentima sa srčanim problemima ne preporučuje se električni šok. Prije terapije klijent potpisuje dokument o informiranom pristanku u kojem navodi da je upoznat s postupkom i da se s njim slaže.
Tijekom terapijske sesije klijent je izložen svom ciljnom podražaju. Ekspozicija može biti vizualna korištenjem fotografija ili fizičkih objekata. Može biti i verbalna, u kojoj klijent opisuje fantaziju o ciljnom podražaju. Kako je klijent izložen ciljanom podražaju, terapeut uvodi negativni podražaj. Proces se ponavlja kroz neodređeno vrijeme u nadi da će klijentov mozak na kraju povezati negativni podražaj s ciljanim podražajem, čime će izgubiti zadovoljstvo.
Kritičari terapije averzije tvrde da je ona opasna i neetička. Smatraju da se terapija može zloupotrijebiti i pretvoriti u okrutnost. Drugi kritičari tvrde da je proces jednostavno neučinkovit i može pridonijeti neprijateljskom ponašanju klijenata.