Terapija inzulinskom komom bila je tretman za psihotične poremećaje koji se koristio od 1920-ih do sredine 20. stoljeća. Iako nije bio tako učinkovit kao drugi tretmani, kao što je terapija elektrošokovima, koji su bili dostupni u isto vrijeme, često se koristio kada pacijenti nisu reagirali na druge tretmane. Koma je izazvana davanjem inzulina, a zatim preokrenuta davanjem glukoze. Iako je liječenje bilo opasno, nedostatak sigurnih tretmana često je naveo liječnike da odluče da su moguće koristi veće od rizika.
Liječenje inzulinskom komom terapijom je provedeno u medicinskoj ustanovi pod pomnim nadzorom medicinskih stručnjaka. Cijeli je proces osmišljen tako da traje samo nekoliko sati, a pacijent je u komi samo oko sat vremena. Postojao je rizik od ozbiljnog oštećenja mozga ili smrti povezan s ovim liječenjem.
Inzulinska koma može biti izazvana preplavljivanjem pacijentovog sustava inzulinom, što rezultira ozbiljnim padom šećera u krvi. Pacijent bi prolazio kroz brojne različite faze tijekom terapije inzulinskom komom, od kojih je prva bila stanje predkome u kojoj je pacijent još uvijek bio djelomično svjestan i često dovoljno svjestan da komunicira s liječnicima i medicinskim sestrama. Pacijenti bi tijekom tog vremena mogli osjetiti znojenje i slinjenje ili bi koža mogla ostati suha i vruća. U oba slučaja, pacijent je dobio visoku temperaturu i povećanje broja otkucaja srca uz pad krvnog tlaka. Mnogi pacijenti su u fazi prije kome imali trzajuće pokrete i povremeno napadaje.
Pacijent bi tada prolazio kroz tri faze kome tijekom kojeg vremena nije reagirao na vanjski podražaj. Tjelesna temperatura bi nastavila rasti, a pacijent bi izgubio višu funkciju mozga. U većini slučajeva pacijent je izvučen iz kome nakon otprilike sat vremena. Petnaestak minuta nakon primjene glukoze kako bi se zaustavila koma, pacijent bi povratio normalnu funkciju.
U nekim slučajevima jedan tretman inzulinskom komom terapijom bio je dovoljan da se bolesnik s psihotičnim poremećajem vrati u relativno normalno emocionalno i psihičko stanje. Pacijenti su ponekad bili otpušteni ubrzo nakon terapije i mogli su ostati zdravi do kraja života. Iako većina pacijenata nije iskusila dugoročne koristi od terapije inzulinskom komom, ona je u mnogim slučajevima bila barem djelomično učinkovita.