Terapija odnosa je oblik psihoterapije, široko definirane vrste psihologije koja se općenito odnosi na korištenje komunikacije između terapeuta i klijenta za procjenu i rješavanje problema. Izvodi ga educirani terapeut koji komunicira s grupama klijenata kako bi pomogao u rješavanju sukoba i problema u njihovim odnosima. Vrste odnosa mogu uključivati parove, obitelji, kolege s posla ili bilo koje druge grupe kojima je možda potrebna stručna pomoć u učenju kako učinkovito komunicirati, rješavati nesuglasice bez eskalacije ili rješavati bilo kakve osobne temeljne probleme koji uzrokuju nevolje u vezi. Terapija odnosa obično je kratkoročna, oko 12 sesija, s jasnim ciljevima koje treba postići do kraja.
Terapeut za odnose sastaje se s pacijentima i raspravlja o problemima koje svaki od pojedinaca može imati, a koji utječu na odnos u pitanju, kao što su nevjera, zlouporaba supstanci ili čak samo jednostavni sukobi osobnosti. Tijekom sesije terapije odnosa, terapeut će obično imati klijente da razgovaraju o tome koja su pitanja najproblematičnija za odnos, a zatim će im ponuditi rješenja koja ih mogu donijeti. Obično će terapeut klijentima dodijeliti vježbe kao “domaću zadaću” koje će oni ispuniti nakon svake sesije, kao što je usmeno objašnjavanje jedni drugima kako se osjećaju zbog određenog ponašanja, a ne dopustiti da to dovede do vikanja. Vježbe se uvelike razlikuju ovisno o specifičnim tehnikama za koje terapeut smatra da su najučinkovitije u njegovoj ili njezinoj praksi.
Postoje životne okolnosti u kojima terapija odnosa može biti najkorisnija. Na primjer, značajan događaj koji mijenja život, kao što je prvo rođenje djeteta ili smrt u obitelji, može izazvati napetost u odnosu između supružnika ili roditelja i djece. Terapija se ne mora nužno koristiti isključivo u ozbiljnim okolnostima. Također se može koristiti za poboljšanje dinamike odnosa na radnom mjestu tako što će se terapeut sastati s grupama kolega i razgovarati o načinima poboljšanja timskog rada ili jednostavno dati savjet kako mogu naučiti komunicirati i bolje se slagati.
Općenito u terapijskom okruženju, cilj terapeuta je ponuditi nepristranu, objektivnu procjenu situacije u vezi. On ili ona ne biraju stranu, već umjesto toga nudi strategije kako održati odnos zdravim i funkcionalnim. Ponekad bi jedan klijent potencijalno mogao nesvjesno patiti od mentalnog ili emocionalnog problema, kao što je depresija, koji pridonosi problemima u njegovim ili njezinim odnosima. Posao terapeuta za odnose je prepoznati problem i ponuditi korisne mogućnosti liječenja, kao i podučiti članove obitelji ili grupe kako se nositi s drugom osobom. Terapijski postupci i savjeti su prilagođeni svakom pojedinačnom slučaju.