Terapija ograničenja spavanja je vrsta liječenja nesanice. Kada se osoba podvrgne terapiji ograničenja spavanja, namjerno provodi manje sati u krevetu u nastojanju da se navikne da duže spava. Općenita je ideja da će dosljedno ograničavanje spavanja na određeno vrijeme pomoći u treniranju tijela da se ponovno umori dovoljno da zaspi i ostane spavati razuman broj sati. Ova vrsta terapije također pomaže uspostaviti poboljšane rutine spavanja.
Osoba koja isproba terapiju obično počinje spavanjem samo nekoliko sati svake noći. Na primjer, osoba koja isproba ovu terapiju može se ograničiti na četiri ili pet sati sna na početku terapije. To znači da osoba koja se mora probuditi na posao u 6 ujutro i koja se ograničava na pet sati sna svake noći ne bi išla u krevet prije 1 ujutro. Tako bi nastavio sve dok ne bude mogao spavati punih pet sati po noći.
Nakon što terapija restrikcije spavanja pomogne osobi da spava puna četiri ili pet sati noću, pacijent može nastojati povećati vrijeme spavanja. Često je povećanje u koracima od 15 minuta, a pacijent ne prelazi na sljedeći 15-minutni porast sve dok ne spava cijelo vrijeme cilja. S vremenom, osoba koja isproba ovu vrstu terapije spavanja može uspjeti spavati najmanje sedam sati svake noći.
Postoje određene stvari koje osoba ne bi smjela raditi dok je na terapiji ograničenja spavanja. Na primjer, osoba koja se bori s nesanicom ne bi trebala dugo ležati u krevetu, nadajući se da će zaspati. Ako nije zaspao u roku od 20 do 30 minuta od odlaska u krevet, trebao bi ustati i otići u drugu sobu da radi nešto drugo neko vrijeme. Općenito, predlažu se opuštajuće aktivnosti, a ne aktivnosti koje bi osobi mogle otežati zaspati.
Drijemanje je obično ograničeno dok je osoba na terapiji za ograničavanje spavanja. Osoba koja ne spava dovoljno noću vjerojatno će biti umorna i troma tijekom dana te će htjeti odspavati. Iako se drijemanje može činiti dobrom idejom za nadoknađivanje izgubljenog sna, može ometati uspostavljanje normalne rutine spavanja.