Terapija parom je pretežno medicinski tretman koji se propisuje oboljelima od raznih bolesti, od hipertenzije i alergija do raka i artritisa. Neke toplice i wellness centri nude i parnu terapiju kao sredstvo opuštanja i detoksikacije tijela. Glavni cilj parne terapije je izlaganje kože vrućoj vodenoj pari, koja može izazvati privremenu groznicu, otvoriti pore i potaknuti oksigenaciju krvotoka. Liječenje može biti neformalno poput sjedenja u parnoj kupelji ili duljeg stajanja pod vrućim tušem, ali se obično provodi pomoću posebno dizajniranog aparata za parnu terapiju.
U većini slučajeva, para koja se koristi u terapiji parom je nešto više od vodene pare zagrijane do određene temperature, obično najmanje 100 stupnjeva Fahrenheita (oko 38 stupnjeva Celzija). Pacijenti su izloženi pari u zatvorenim prostorima od 15 minuta do sat vremena, ovisno o željenom rezultatu. Ponekad se pari dodaju aditivi radi poboljšanja učinka. Terapija ozonskom parom, na primjer, uključuje poluživot ozona, poznat po principima detoksikacije i pročišćavanja tijela. Ulja za aromaterapiju također se mogu dodati pari – posebno pari namijenjenoj udisanju – kako bi se poboljšao opuštajući učinak.
Udisanje pare se pretežno koristi u estetskim, izbornim spa tretmanima. U spa okruženju, klijenti često sjede u posebnoj parnoj sobi ili parnoj kupelji i dobivaju upute da duboko dišu i opuste se. Topla para uzrokuje otvaranje pora kože, što joj omogućuje bolje upijanje vlage. Para također može ovlažiti i stimulirati pluća. Klijenti često napuštaju terapiju u parnoj kupelji ili parnu kupelj, osjećajući se osvježeno, pomlađeno i opušteno.
Te iste prednosti opuštanja mogu također doći i pacijentima na terapiji medicinskom parom, iako su rijetko glavni cilj. U većini kliničkih okruženja, detoksikacija i ponovno uspostavljanje ravnoteže krvotoka su glavni cilj. Ovi rezultati se u većini slučajeva postižu simulacijom groznice.
Stroj za medicinsku parnu terapiju je naprava nalik kutiji u koju su pacijenti zatvoreni do vrata. Ponekad ovi strojevi usmjeravaju pacijente u stojećem položaju, dok su drugi dizajnirani za korištenje u ležećem položaju. Para je ograničena na tijelo, a glava i lice ostaju netaknuti.
Kada se pacijentova koža u tretmanu medicinske pare izloži vrućoj pari, njezine pore se počinju otvarati i tijelo se počinje znojiti kao da je dobilo temperaturu. Sve dok je para prisutna, taj znoj ne može ispariti. To često ima za posljedicu prisiljavanje imunološkog sustava tijela da se uključi u visoku brzinu, a toksini i strane kemikalije mogu se brže izbaciti iz tijela. Terapija parom ove vrste posebno je korisna za pacijente s rakom koji su podvrgnuti kemoterapiji.
Pacijenti s rakom također mogu imati koristi od terapije ozonom parom, gdje se djelomično deaktivirani ozon unosi u vodu prije nego što se ispari. To omogućuje ozonu da lakše prođe u krvotok, osiguravajući dodatni kisik organima i tkivima pod stresom. Ozonska para također može biti korisna za pacijente koji pate od reumatoidnog artritisa, zatajenja bubrega ili niza drugih bolesti organa.
Produljeno izlaganje pari također se rutinski propisuje za artritis. Toplina pare može uzrokovati omekšavanje i podmazivanje zglobova, privremeno ublažavajući bol i pritisak. Čak se i uobičajene infekcije i bolesti mogu izliječiti – ili barem pomoći – redovitim izlaganjem pari. Kada se kontrolira, postoji vrlo malo nuspojava za paru kao tretman.