Terapija racionalnog emotivnog ponašanja (REBT) nije novi terapijski proces, iako je nekima naziv možda manje poznat. Ovo je oblik terapije koji je razvio vrlo utjecajni psiholog Albert Ellis (1913.-2007.), za koju se smatra da je temeljna osnova za iznimno popularne metode kognitivno bihevioralne terapije (CBT) koje su uslijedile kasnije. REBT, koji se prije nazivao racionalnom emotivnom terapijom, uzima misaoni pristup rješavanju problema i psihičkoj boli. Savez između terapeuta i klijenta ima glavni cilj identificirati nerealno razmišljanje i obrasce reagiranja i u konačnici ih zamijeniti fleksibilnijim načinima pristupa izazovima.
Teško bi bilo u jednom kratkom članku potpuno razjasniti terapiju racionalnog emocionalnog ponašanja, ali postoje neki osnovni elementi. Osnovni model REBT-a opisan je kao A, B i C. U ovom slučaju, A označava štetne situacije koje se događaju ili bilo što što bi se moglo aktivirati, a B je povezan s idejom vjerovanja o A. C je posljedica vjerovanja o nedaćama ili aktivaciji. Kod psihički zdrave osobe uvjerenje o teškim situacijama ne bi dovelo do negativnih posljedica.
Nasuprot tome, kada je uvjerenje vrlo kruto i ispunjeno “mora” ili “treba” o tome kako bi se osoba trebala ponašati, posljedice A (nevolje) vjerojatno će biti bolne i teško podnošljive. U tim okolnostima, terapeut pomaže osobi identificirati temeljne osjećaje i misli koje imaju tendenciju rezultirati negativnim percepcijama A što dovodi do negativnih C (posljedica). Nakon što se ta uvjerenja identificiraju, terapija racionalnog emocionalnog ponašanja prelazi na učenje kako zamijeniti temeljna uvjerenja koja nisu korisna i koja mogu biti nerealna s novim uvjerenjima koja pomažu promijeniti način na koji će ljudi reagirati kad god se susretnu s A.
Lako je uočiti sličnost između CBT-a i REBT-a. Postoje dodatne točke usporedbe vrijedne pažnje. Obje ove tehnike savjetovanja koriste domaću zadaću, a obje su manje zainteresirane za psihoanalitički pristup zašto su se uvjerenja razvila. Možda neće duboko zalaziti u daleku prošlost kako bi promicali promjenu i umjesto toga su zainteresirani za ovdje i sada i praktičan pristup promjeni ponašanja/vjerovanja i održavanju te promjene na mjestu. Oni imaju tendenciju da ne vježbaju stvaranjem transfera, i ako ništa drugo, posebno u terapiji racionalnog emocionalnog ponašanja, terapeut može u određenoj mjeri postati predavač i učitelj klijentima, pomažući im da se odvoje od tipova B koji im nisu od koristi.
Mnogi ljudi na terapiju gledaju u mnogo tradicionalnijim modelima koje je stvorio Freud ili humanisti poput Carla Rogersa. Terapija racionalnog emocionalnog ponašanja je drugačija od ovih, ali njezin uspjeh može biti potvrđen, dijelom, dugovječnosti, s počecima sredinom 20. stoljeća. Pridružuje se brojnim različitim vrstama terapije koje bi se mogle baviti psihološkim problemima, a pojedinci koji traže kognitivni pristup mogli bi lokalno potražiti REBT terapeute.