Traumatska terapija može značiti mnogo stvari u smislu onoga što će se dogoditi u terapijskoj sesiji budući da postoje brojni pristupi pomoći ljudima da prevladaju traumatsko iskustvo i posttraumatski stresni sindrom. U svim slučajevima, izraz se odnosi na poduzimanje terapijskih nastojanja usmjerenih na ublažavanje posljedica traume. Kada ljudi dožive traumu, savjetuje im se da potraže pomoć kod terapeuta koji je radio na ovom području, budući da se mnogi ljudi neće u potpunosti oporaviti od osjećaja koje je trauma izazvala bez neke obrade.
Osoba koja traži terapiju traume može čuti mnogo različitih pojmova koji opisuju pristupe savjetnika. Neki su specijalizirani za EMDR (reprocesiranje desenzibilizacije pokreta oka), koji koriste prisjećanje na neki aspekt traume u isto vrijeme kada osoba očima prati pokretni objekt. Drugi pojam koji postaje sve češći je somatsko iskustvo, sustav koji je razvio dr. Peter Levine, koji koristi tjelesnu svijest na različitim razinama kako bi reprogramirao tijelo iz stanja traume.
Ostale metode terapije traume uključuju kognitivnu bihevioralnu terapiju (CBT), hipnozu i razne pristupe tjelesnoj terapiji. Obično je uključen i određeni stupanj terapije razgovorom. Kod djece, osobito one koja ne mogu ostati previše usredotočeni ili dugo raspravljati, često se koriste terapija igrom i likovna terapija.
Povremeno ljudi opisuju terapijske pristupe traumi kao da se javljaju u tri faze. Prvi je cilj pozabaviti se načinom na koji trauma mijenja emocionalne odgovore i kako ti promijenjeni odgovori mogu utjecati na ponašanje; postizanje odgovora na prihvatljivu razinu i smanjenje negativnih emocionalnih i/ili fizičkih aspekata posttraumatskog stresa kako bi se pružila veća udobnost je vrlo važno. Kako terapija napreduje, o stvarnoj traumi se mora raspravljati ili se na neki način rješavati tehnikama kao što su CBT, EMDR ili druge. Međutim, dio traume znači da se ljudi ne mogu obraditi ili istinski tugovati, a postoji razdoblje tuge dok se o tome raspravlja u cijelosti. Jednom kada dođe do tugovanja, mnogi ljudi trebaju započeti rad učenja kako ponovno biti dio svijeta.
Svaki terapeut može predložiti malo drugačije modele, a preveliko pojednostavljivanje bi umanjilo ozbiljan i težak posao kojem se podvrgava većina ljudi u terapiji traume. Isplata ove terapije, kada je učinkovita, je da ljudi više nisu žrtve iskustava koja su ih navela da traže terapiju. Oni koji su imali pozitivna iskustva s terapijom traume potvrđuju da je naporan rad itekako vrijedan rezultata.