Tradicionalne psihoterapijske metode često uključuju istraživanje prošlih problema i odnosa, kao i trenutnih situacija, te se polako razvijaju prema često nedefiniranom cilju. Terapija usmjerena na rješenje, također nazvana kratka terapija usmjerena na rješenje (SFBT), je pojednostavljeni oblik psihoterapije koji se usredotočuje na trenutne probleme i rješenja. Ova vrsta terapije obično je kratka, a može čak i završiti unutar tri do šest sesija.
Konvencionalne psihoterapije mogu imati različite oblike, ovisno o individualnom stilu terapeuta. Središnji dio procesa, u mnogim slučajevima, je dubinsko ispitivanje prošlosti, analiza, dijagnoza i liječenje. Često se izraz “savjetovanje” koristi naizmjenično s psihoterapijom.
Terapija usmjerena na rješenje uvelike se razlikuje od nekih od ovih konvencionalnih psihoterapijskih tehnika. U terapiji usmjerenoj na rješenje, umjesto da se fokusira na prošle događaje i rješavanje problema, klijenti se usredotočuju na izgradnju rješenja i zamišljanje željene budućnosti. Klijenti rade s terapeutom kako bi pronašli način da tu viziju budućnosti kroz promjenu pretvore u stvarnost.
Na početku terapije usmjerene na rješenje, savjetnik može pomoći klijentu u vizualizaciji budućnosti koja ne sadrži trenutne probleme. Sljedeći koraci mogu uključivati identificiranje čimbenika koji su trenutno dio klijentova života koji su također dio njegove vizije budućnosti. Ovi čimbenici su građevni blokovi za postizanje konačnog cilja.
Zajedno, klijent i savjetnik identificiraju realne, mjerljive ciljeve. U sljedećim sastancima terapija će najvjerojatnije uključivati formiranje koraka prema ostvarenju tih ciljeva i postizanju željene budućnosti. Kao što mu i sam naziv govori, ovaj oblik terapije temelji se na pronalaženju rješenja za trenutne probleme.
Često će klijent otkriti da će ključ za rješavanje prethodnog problema pomoći u njegovoj trenutnoj situaciji. Terapeut također može pomoći klijentu u traženju situacije u kojoj bi se problem mogao pojaviti, ali iz nekog razloga nije. Utvrđivanje razloga zbog kojih je problem izbjegnut može pomoći u pronalaženju rješenja za trenutni problem.
U terapiji usmjerenoj na rješenje, klijent može očekivati da će terapeut postaviti mnoga pitanja. Ova pitanja često će se usredotočiti na sadašnjost i budućnost i pomoći će klijentu u prepoznavanju načina rješavanja problema. Općenito, terapeut će biti nekonfliktan. Interakcije će biti pozitivne i besplatne.
Kroz vrlo specifična pitanja, terapeut će pokušati pomoći klijentu u stjecanju uvida u problem, pronalaženju strategija suočavanja i učenju praćenja napretka. Tijekom seanse, terapeut i klijent mogu napraviti pauzu kako bi razmislili o tome što se dogodilo i što je otkriveno. Ova metodologija koja potiče na razmišljanje potiče proces promjene.
Jedan od glavnih alata terapije usmjerene na rješenje je „Čudesno pitanje“. U ovom upitu, terapeut će postaviti pitanje osmišljeno kako bi izoštrio izvedivo, učinkovito rješenje. Od klijenta će se tražiti da zamisli kako bi se osjećao kada bi se probudio i otkrio da je njegov problem nestao. Ovo pitanje vodi istraživanju koje bi korake klijent poduzeo i koje bi se promjene mogle uočiti kada bi se to „čudo“ dogodilo.