Tercijarna industrija je ona koja pruža usluge drugim sektorima gospodarstva — primarnim i sekundarnim sektorima — kao i drugim tercijarnim industrijama i potrošačima. Ponekad je teško definirati, tercijarna industrija djeluje unutar onoga što ekonomisti nazivaju tercijarnim sektorom gospodarstva. Primarni sektor zauzimaju one industrije koje izvlače sirovine iz zemlje, bilo u poljoprivredi, ribarstvu ili rudarstvu. Sekundarni sektor pretvara sirovine koje isporučuje primarni sektor u proizvode poput automobila, etanola i slanine. Tercijarni sektor služi svim industrijama i ljudima u njima, kako isporukom proizvoda proizvedenih u druga dva sektora, tako i pružanjem usluga kao što su zdravstvena zaštita, računovodstvo, obrazovanje i zabava.
Teškoću definiranja mjesta bilo koje određene industrije ilustriraju brojna gospodarstva koja uzgajaju svježe proizvode i prodaju ih izravno javnosti u vlastitim trgovinama, ili javna poduzeća koja proizvode energiju, kao i isporučuju je kupcima. Je li farma primarna jer uzgaja svježu hranu, ili tercijarna jer tu hranu prodaje javnosti? Je li komunalija sekundarna jer pretvara sirovine u energiju ili tercijarna jer tu energiju prodaje? S druge strane, mnoge industrije su po svojoj prirodi uistinu tercijarne, ne izvlače, ne rastu ili ne proizvode, a ipak značajno doprinose gospodarstvu i društvu. Neki primjeri strogo tercijarnih industrija su obrazovanje, bankarstvo, usluge prijevoza, zabave i dobrotvorne usluge.
Činjenica da je industrija klasificirana kao tercijarna industrija ne umanjuje njenu važnost u ekonomskom pregledu, jer veliko gospodarstvo zahtijeva da svaki od sektora ostane održiv. Povijesno gledano, gospodarstva napreduju od snažnog oslanjanja na poljoprivredu, ribarstvo i vađenje, do razvoja proizvodne baze, sekundarnog sektora. Tercijarni sektor je uvijek sastavni dio gospodarstva, ali raste s proizvodnim sektorom i na kraju raste, budući da se gospodarstvo sve više usredotočuje na različite usluge koje nudi tercijarna industrija.
Kada gospodarstvo ima loš učinak, zapošljavanje u tercijarnoj industriji može biti ranjivije od ostalih, ali to nije tvrdo i brzo pravilo. Obrazovanje je tercijarna industrija čija će zaposlenost i drugi indeksi ekonomske aktivnosti više reagirati na promjene u populaciji djece školske dobi nego primjerice burza. Putovanja i zabava su, s druge strane, tercijarna industrija koja je vrlo ranjiva na sveukupni ekonomski učinak. Kako povjerenje u uspješnost gospodarstva opada, potrošači će se suzdržavati od diskrecijske potrošnje, umjesto toga štedeći za poslovični kišni dan.
Neki su promatrači primijetili da tercijarni sektor ima dvije komponente: jednu koja je uključena u isporuku materijalnih dobara, a drugu posvećenu isporuci nematerijalnih dobara – stvari poput obrazovanja, zdravstvene skrbi, financijskih usluga i zabave. Sve su to usluge čiju je vrijednost teško odrediti, ali sveukupno te industrije čine značajan postotak gospodarstva, zbog čega se tercijarni sektor često naziva uslužnim.
Među ekonomistima postoji znatna kontroverza o pravilnoj ulozi tercijarnog sektora i industrija koje uključuje u sazrijevanju gospodarstva. Kako se primarni sektor konsolidira i globalizira, a sekundarni sektor gubi zaposlenje zbog jeftinije radne snage u gospodarstvima u razvoju, radna snaga koja je iz njih raseljena gravitira prema općenito niže plaćenim poslovima u tercijarnom sektoru, postavljajući pitanja o kvaliteti života za buduće generacije.