Veći dio procesa proizvodnje je jednostavan – tvrtke proizvode proizvode, trgovci na malo prodaju te proizvode, a potrošači ih kupuju. Jedina neizvjesnost leži u transportu ovih proizvoda od tvornice do police. Neke pošiljke jednostavno ne stignu na odredište u prihvatljivom stanju, stvarajući situaciju poznatu kao teret bez zahtjeva.
Nije sav teret koji nije zatražen oštećen ili na neki drugi način neprikladan. Neki takav teret je rezultat pogrešne komunikacije između kupaca i prodavača. Na primjer, ako su pogrešni dijelovi isporučeni iz tvornice, primatelj se možda neće osjećati obveznim prihvatiti isporuku. Pošiljka se može poslati natrag proizvođaču ili ostati nepotražena i stajati u skladištu na neodređeno vrijeme.
Ostala roba može stići sa značajnom štetom uzrokovanom od strane prijevoznika. Ako određeni postotak pošiljke pokazuje znakove traume, primatelj može odbiti isporuku i dobiti kredit za neupotrebljive proizvode. Oštećena roba tada postaje teret bez zahtjeva i može se uništiti, pohraniti ili prodati trećim stranama. Često je šteta minimalna, ali izvorni kupac ne želi preuzeti rizik za neviđene probleme u preostalim proizvodima.
Nezatražen teret ne ostaje uvijek dugo nezatražen. Nakon određenog vremena, mnoge prijevozničke tvrtke dopuštaju pojedincima i privatnim tvrtkama kupnju ili jednostavno uklanjanje tereta. Nakon što se uklone najteže oštećeni proizvodi, rezultat bi mogao biti cijeli teret robe koja se može ponovno prodati. Poduzetnik bi mogao iznajmiti poslovnu zgradu i ponuditi te proizvode javnosti uz značajan popust.
Drugi način na koji preprodavači mogu likvidirati teret koji nije zatražen je putem usluge popisa. Trgovci s teretom bez zahtjeva često održavaju popis potencijalnih kupaca koji traže određene vrste artikala. Vlasnik radionice za popravak automobila možda želi znati stiže li pošiljka guma ili zamjenskih dijelova u skladište, na primjer. Ako pošiljka koja odgovara interesima određenog kupca ipak stigne, prodavač može dogovoriti veleprodajni posao ili pregovarati o cijeni za svaki artikl.
Nezatražen teret se obično smatra napuštenom imovinom nakon određenog vremena, tako da su vlasnička prava rijetko dovedena u pitanje. Prvobitni kupci imali su pravo prihvatiti posjed oštećene ili neupotrebljive robe i odlučili su je ne tražiti. Špediterska ili brodarska tvrtka koja drži te proizvode mora ih na kraju riješiti, pa je često u njihovom najboljem interesu sklopiti ugovor s privatnom stranom za preprodaju i spašavanje.