Ustav Sjedinjenih Država pruža niz zaštite uključujući zaštitu od nerazumnih pretraga i zapljena koje se nalaze unutar 4. amandmana. Vrhovni sud Sjedinjenih Država je tijekom godina morao tumačiti i definirati opseg te zaštite. Godine 1968. Vrhovni sud je odlučio Terry protiv Ohija, koji je u osnovi utvrdio da, iako postoji pravo na nerazumne pretrage i zapljene, službenici za provođenje zakona mogu pod određenim okolnostima pritvoriti i “pretresati” osobu u potrazi za oružjem. Ova vrsta pretraživanja postala je poznata kao “pretraga Terryja”.
U većini slučajeva, službenik za provođenje zakona u Sjedinjenim Državama mora imati vjerojatan razlog kako bi izvršio bilo kakvu pretragu osobe ili imovine te osobe. Vrhovni sud SAD-a je tijekom godina napravio iznimke od tog općeg pravila iz raznih razloga. Ono što je postalo poznato kao iznimka Terryjevog pretraživanja rezultat je slučaja u kojem je okrivljenika opazio na uglu ulice kako se sumnjivo ponašao policajac iz Clevelanda. Kada je policijski službenik prišao okrivljeniku i upitao ga za ime, okrivljenik je bio pomalo neodgovarajući, te je policijski službenik uhvatio okrivljenika i izvršio pretres njegove gornje odjeće, otkrivši obrise pištolja. Optuženi, Terry, uložio je žalbu na svoju osudu na temelju da je pretraga neustavna.
Slučaj je naposljetku stigao do Vrhovnog suda SAD-a, gdje su suci potvrdili osudu i zaključili da je službeniku za provođenje zakona bilo dopušteno provesti kratku pretragu “pretragom” – koja je kasnije postala Terryjeva pretraga – gornje odjeće osumnjičenika ako je policajac osnovano sumnja da je osoba počinila kazneno djelo ili da se sprema počiniti kazneno djelo. Razlog za pretragu je omogućiti službenicima za provođenje zakona da provjere ima li oružja u interesu sigurnosti policajca. Da bi potraga za Terryjem bila zakonita, policajac mora imati razlog da misli da je osumnjičenik možda naoružan, a ne samo predosjećaj ili osjećaj.
Jedno od velikih pitanja u predmetu Terry protiv Ohija bilo je je li pretres uopće spadao u djelokrug “pretrage i zapljene”, budući da optuženik u to vrijeme nije bio uhićen. Sud je zaključio da postoje susreti s organima za provođenje zakona koji ne odgovaraju stvarnom uhićenju, a koji se također smatraju “zapljenom” prema 4. amandmanu i stoga su zaštićeni Ustavom. Ako službenik za provođenje zakona pronađe oružje tijekom Terryjeve pretrage, on ili ona tada imaju vjerojatan razlog za uhićenje optuženika.