Poteškoće u učenju temeljene na jeziku mogu utjecati na sposobnost osobe da komunicira i razumije verbalne informacije. Primjer je disleksija, poremećaj koji djeci otežava čitanje i može ometati vještine pisanja poput pravopisa i oblikovanja rečenica. Takve poteškoće mogu biti prirođene ili povezane s oštećenjem mozga, a mogu varirati po težini. Dostupne su intervencije koje pomažu ljudima da razviju vještine i kompenziraju invaliditet kako bi uspjeli u učionici i na radnom mjestu.
Ove poteškoće u učenju mogu uključivati probleme s receptivnom ili ekspresivnom komunikacijom, kao i kodiranje jezika. Na primjer, učenik može imati poteškoća s razumijevanjem govornih ili pisanih uputa ili možda neće moći jasno komunicirati u govoru ili pisanju. Kodiranje u teškoćama u učenju temeljenom na jeziku može uzrokovati probleme s generiranjem ili razumijevanjem jasne komunikacije zbog zbrke oko značenja riječi, redoslijeda slova i drugih tema. Poteškoće u učenju koje se temelje na jeziku integriraju jedno ili više problema s govorom i jezikom i mogu postati vrlo složene.
Osobe s ovim teškoćama mogu imati poteškoća s razumijevanjem jezika, razvojem komunikacijskih vještina i primjenom znanja. Neki, poput učenika s disleksijom, imaju poteškoća s čitanjem i pisanjem, ali nemaju problema s usmenom komunikacijom. Drugi mogu imati raširenije komunikacijske poremećaje koji otežavaju uspostavljanje i razumijevanje komunikacije. Dijete možda neće moći formulirati jasne izgovorene rečenice, na primjer, generirati salatu od riječi umjesto smislenih izjava zbog poteškoća u učenju koje se temelje na jeziku.
Odgajatelji su često prvi koji prepoznaju poteškoće u učenju na temelju jezika. Kako djeca polaze u školu, pred njima se postavlja sve složeniji niz jezičnih zadataka. Od njih se očekuje da slijede usmene upute, da verbalno komuniciraju s drugim učenicima i da razvijaju vještine čitanja i pisanja. Dijete koje zaostaje za vršnjacima može biti označeno od strane zainteresiranih odgajatelja na evaluaciju kako bi se utvrdilo ima li dijete smetnje u učenju. U drugim slučajevima, problem se možda neće prepoznati do odrasle dobi jer je blag ili subjekt nije komunicirao s obučenim odgajateljima tijekom ključnog razdoblja jezičnog razvoja.
Nakon što dijete pokaže znakove teškoća u učenju na temelju jezika, evaluacija može pružiti preciznije informacije o djetetovim područjima kompetencija, kao i područjima u kojima dijete ima poteškoća. To može pomoći terapeutu da razvije odgovarajuću intervenciju. Djeca koja imaju problema s čitanjem, na primjer, mogu dobiti dodatnu poduku koja će im pomoći da nadoknade. Pravopisni savjeti i trikovi mogu pomoći učeniku s disleksijom da uspješno speluje, dok bi drugi mogli imati koristi od obuke za razumijevanje čitanja kako bi naučili tumačiti tekstove. Govorno-jezična terapija može pomoći pacijentima s poteškoćama u govoru.