Test definiranja problema, često skraćeno DIT, je test koji se daje za mjerenje moralnosti osobe. Izvorno kreiran 1979. godine, ovaj je test od tada prepisan kako bi ocjenjivanje bilo pouzdanije. Moralni razvoj osobe mijenja se tijekom vremena i s obrazovanjem, a jedna od glavnih svrha testa za definiranje problema je praćenje moralnosti osobe kako se mijenja kroz djetinjstvo, adolescenciju i odraslu dob. Trenutna verzija testa ima pet pitanja koja od ispitanika traže da razmotre koja je, između dva izbora, moralno ispravna stvar.
James Rest prvi je razvio test definiranja pitanja 1979. Njegova izvorna verzija testa sadržavala je šest moralnih dilema. Studenti bi ispitali dilemu, kao što je bi li lik Heinz trebao ukrasti lijek od svog izumitelja kako bi spasio svoju ženu na samrti i utvrdio koji je izbor moralno ispravan. Test je osmišljen tako da se usredotoči na obrazloženje iza izbora, a ne na sam izbor, tako da ispitanici mogu pasti bilo gdje na ljestvici morala bez obzira na to koji izbori smatraju ispravnim.
Trenutna verzija testa za definiranje problema ima samo pet pitanja. Postava testa je ista kao i originalna, a od ispitanika se i dalje traži da se odluče o teškoj moralnoj dilemi, a zatim da racionaliziraju svoje odluke. Nakon svake dileme uključeno je 12 tvrdnji kako bi ispitanici objasnili obrazloženje koje ih je dovelo do izbora koje su učinili.
Postoje tri razine morala koje osoba može imati kada se testira pomoću testa definiranja problema. Ove razine podijeljene su u šest faza kako ih je definirao psiholog Lawrence Kohlberg. Prva razina je predkonvencionalna moralnost i ukazuje na to da je osoba vođena samoodrživim interesima, poput odabira radnje koja neće negativno utjecati na nju ili radnje koja će uzrokovati da je drugi ljudi ne vole. Druga razina poznata je kao konvencionalni moral i vođena je željom za pridržavanjem i poštivanjem zakona i očuvanjem društvenih normi. Treća razina je postkonvencionalna i ljudi koji se testiraju na ovoj razini morala često donose odluke na temelju onoga što osobno vjeruju da je ispravno i pogrešno, a ne onoga što im društvo kaže da je ispravno ili pogrešno.