Test fiksacije komplementa je imunološki medicinski test koji otkriva specifična antitijela u krvi osobe. Ovaj se test nekoć koristio kao sredstvo za dijagnosticiranje zaraznih bolesti, no danas se češće koristi polimerazna lančana reakcija i druge metode detekcije DNK. Vrijednost testa fiksacije komplementa sada leži u njegovoj sposobnosti dijagnosticiranja autoimunih poremećaja ili praćenja određenih kroničnih stanja.
Proteini komplementa su oni koji su uključeni u imunološku reakciju zvanu kaskada komplementa. Ova reakcija se događa u prisutnosti bakterijskih patogena, a rezultira prevlačenjem tih patogena proteinima koji omogućuju imunološkim stanicama da progutaju i unište bakterije. Proces, nazvan opsonizacija, zahtijeva prisutnost antitijela specifičnih za proteine na površini bakterije. Proteini u kaskadi komplementa također mogu izravno ubiti tako što oblažu bakterije u molekule koje uzrokuju njihovo pucanje, nešto što se može dogoditi u nedostatku specifičnih antitijela.
Liječnik će ponekad naručiti test fiksacije komplementa za pacijenta koji ima ponovljene infekcije. Ispitni uzorak je mala količina krvi, obično uzeta iz vene ruke, bez posebne pripreme za pacijenta. Nakon što je uzet uzorak, on se obrađuje kako bi se odvojio tekući serum od krvi koja je ostavljena da se zgruša. Zatim se na serumu provodi test fiksacije komplementa.
Prije nego što se test može provesti, potrebna je dodatna obrada kako bi se uništili pacijentovi vlastiti proteini komplementa. To je neophodno jer test fiksacije komplementa mjeri brzinu kojom pacijentova antitijela reagiraju na komplement, a koncentracije i razine aktivnosti komplementa variraju od osobe do osobe. Da bi se postigli standardizirani rezultati, pacijentov komplement se uništava, a umjesto njega se koristi uzorak komplementa poznate koncentracije i razine aktivnosti.
U ovoj fazi, uzorak komplementa je tada spreman za testiranje, a antigen od interesa se dodaje testnom uzorku. Antigen je specifičan za određenu vrstu patogena ili za autoimuna protutijela. Ovčje crvene krvne stanice, vezane za antitijela specifična za stanice, zatim se dodaju uzorku seruma.
Ako uzorak sadrži antitijela specifična za antigen koji se testira, tada će protutijela reagirati s komplementom koji je dodan. To će uzrokovati da se sav komplement u uzorku potroši, a u uzorku neće biti ničega što bi reagiralo sa ovčjim stanicama; međutim, ako specifična antitijela nisu prisutna, komplement se neće potrošiti. U tom slučaju, komplement će uzrokovati pucanje crvenih krvnih stanica ovaca, obojivši ispitni uzorak u ružičasto. Stoga, ako uzorak postane ružičast, to je negativan rezultat, a ako uzorak ostane bistar, to je pozitivan rezultat.
Dodatna upotreba ovog testa je praćenje osobe koja ima poznatu autoimunu bolest. U ovom slučaju, ispitivanje razine antigen-specifične aktivnosti komplementa može biti dobar način za mjerenje učinkovitosti određenog tretmana. To se često provodi kod osoba sa sistemskim eritematoznim lupusom (SLE), autoimunom bolešću koja se razvija kada imunološki sustav tijela reagira na proteine u jezgri stanica. Test fiksacije komplementa koristan je i za dijagnosticiranje infekcija središnjeg živčanog sustava jer za test nije potreban uzorak likvora koji je puno teže dobiti.