Test koordinacije očiju, također poznat kao test koordinacije oko-ruka, pruža pogled na odnos između vizualne i fizičke reakcije. Test koordinacije očiju spada u širu kategoriju testova koordinacije, testova koji se usredotočuju na sposobnost skladnog kretanja i kontrole dvaju različitih dijelova tijela. Koordinacija očiju je rudimentarna motorička vještina koja se počinje razvijati od rođenja, a za pravilan vid oči moraju raditi u skladu. Svako oko vidi malo drugačiju sliku, a slike se spajaju u mozgu kako bi stvorile jednu kohezivnu sliku. Ruke reagiraju na ove vizualne znakove za obavljanje raznih zadataka kao što su pisanje, čitanje ili hvatanje lopte.
Vježbom se razvija koordinacija očiju. Pojedinci s lošom kontrolom očnih mišića mogu imati lošu koordinaciju oka i mogu pokazati vidljive znakove da je problem prisutan. Tipični znakovi problema s koordinacijom očiju uključuju glavobolje, umor očiju i vrtoglavicu. Djeca s nerazvijenom koordinacijom oka mogu izbjegavati zadatke koji ovise o ovoj vještini, uključujući čitanje ili domaće zadatke koji uključuju intenzivan fokus na oči.
Općenito, optometrist će obaviti test koordinacije oka na malom djetetu tijekom planiranog posjeta. Test će se općenito dati kao dio cjelovitog pregleda vida koji ispituje djetetovu sposobnost da vidi na daljinu, da se fokusira očima i njihovu jasnoću vida. Oni s lošom koordinacijom oka često pate od drugih očnih stanja kao što je križanje očiju, stanje u kojem oči nisu poravnate. Obično se loša koordinacija oka može liječiti nakon što se osnovno stanje oka riješi. Čak i ako je uzrok problema nepravilan razvoj kontrole očnih mišića, on se također općenito uspješno liječi terapijom vida, lijekovima i nošenjem sunčanih naočala.
Dobra koordinacija ruku i očiju također je korisna u sportu. Ruke igrača bejzbola, na primjer, moraju biti u stanju brzo reagirati na loptu koju može vidjeti kako mu dolazi velikom brzinom prema licu. Sportski treneri često daju testove koordinacije oka koji ocjenjuju sportske performanse kao dio tjelesnog ocjenjivanja. Jedan takav test koji se može napraviti je da sportaš stoji ispred zida, bacajući i hvatajući loptu. Tijekom testa sportaš može koristiti samo jednu ruku istovremeno, a pri svakom hvatanju ili bacanju lopta se mijenja iz ruke u ruku.
Redovita sportska aktivnost će naravno pomoći poboljšanju koordinacije. Povremeno, mjerenje i bilježenje rezultata testa koordinacije očiju može pomoći u procjeni poboljšanja spretnosti kako vrijeme napreduje ili ukazati na potrebu dodatnog razvoja. Vrijeme reakcije, brzina kojom se uzima odgovor na vizualni podražaj, također se može kombinirati s testom koordinacije oka radi preciznijeg mjerenja atletskih performansi.