Test osobnosti je test koji mjeri različite aspekte psiholoških osobina i ponašanja osobe, osobito one koji ostaju relativno nepromijenjeni tijekom cijelog života. Mogu mjeriti obrasce ponašanja, misli i osjećaje. Često se koriste u radnoj snazi za ocjenjivanje potencijalnih zaposlenika u smislu vještina, inteligencije i integriteta te za prepoznavanje različitih stilova učenja. Razvijeni od strane psihologa, testovi se boduju i zatim uspoređuju s normama ili prosjekima za određenu skupinu.
Postoji mnogo različitih vrsta testova osobnosti. Neki su projektivni testovi koji koriste nesvjesne projekcije stava na dvosmislene situacije. To uključuje poznati Rorschachov test mrlja od tinte ili Test tematske apercepcije. Prvi procjenjuje reakciju osobe na mrlje od tinte, dok drugi koristi slike kao osnovu da klijent smišlja priču. Razvoj testova je obično teorijski ili statistički i usavršava se tijekom vremena.
Drugi testovi koriste upitnike koji imaju mnogo višu razinu standardizacije od projektivnih testova. Minnesota Multiphasic Personality Test kreiran je 1942. godine, a njegova posljednja revizija ranih 90-ih jedan je od najčešće korištenih testova osobnosti. Prvi test osobnosti korišten je 1919. godine i poklopio se s nadolazećom znanošću psihologije. Pod nazivom Woodworth Personal Data Sheet, koristila ga je vojska Sjedinjenih Država na novim regrutima kako bi utvrdila jesu li vjerojatno pate od umora od bitke.
Široka upotreba testova osobnosti na radnom mjestu naišla je na kritike jer neki stručnjaci smatraju da se na rezultate testova može pridati prevelika težina. Postoje stotine dostupnih testova, ali nisu svi psihološki ispravni ili valjani testovi osobnosti. Ljudi su složena bića, a svođenje njihovih karaktera na niz pitanja “da, ne ili možda” navelo je neke na sumnju u korisnost testova osobnosti.
Popularnost testova osobnosti u nekliničkim uvjetima može se donekle objasniti Forerovim učinkom. To je kada se vrlo nejasne ili generalizirane izjave uzimaju kao precizne i osobne. Na primjer, test se može vratiti s analizom poput “možete biti samokritični” ili “ponekad osjećate da niste donijeli ispravne odluke”. Takve su izjave točne za svakoga u nekoj fazi života, ali zato što ljudi žele vjerovati analizi, informacije shvaćaju kao osobne i specifične.