Test paranoje je probir koji se provodi kako bi se utvrdilo ima li pacijent simptome paranoje. Paranoični pacijenti doživljavaju visoku razinu tjeskobe oko uvjerenja da ih ljudi žele napasti. Pacijent može vjerovati, na primjer, da postoji zavjera da se ona ubije ili da se ocrni njezin ugled. Paranoja obično prati stanje mentalnog zdravlja kao što je shizofrenija ili paranoidni poremećaj osobnosti i može biti važan kriterij za dijagnozu.
U testu paranoje, stručnjak za mentalno zdravlje postavit će niz pitanja kako bi prikupio informacije o stanju uma i specifičnim emocijama pacijenta. Pitanja su uokvirena kako bi se izbjeglo uznemiravanje ili antagoniziranje pacijenta, jer to osim što može uzrokovati emocionalni stres, može iskriviti rezultate. Za paranoične pacijente to može biti izazovno, jer pacijent može identificirati pružatelja zdravstvenih usluga kao dio zavjere i može oklijevati surađivati, a kamoli dijeliti informacije koje se smatraju osjetljivim i osobnim.
Obično su početna pitanja osmišljena tako da razoružaju pacijenta, čineći da se osoba osjeća ugodnije s pružateljem zdravstvene skrbi. Pružatelj skrbi će naglasiti da je cilj pružiti pomoć pacijentu. Zatim će se postavljati pitanja kako bi se utvrdila razina anksioznosti pacijenta i kako bi se vidjelo kakvo je razmišljanje povezano s tom tjeskobom. Pitanja namijenjena identificiranju zabluda također mogu biti uključena kako bi se prikupilo više informacija o podrijetlu paranoje.
Dok se provodi test paranoje, liječnik će uzeti u obzir opće stanje pacijenta. Važni dijagnostički tragovi mogu se prikupiti gledajući kako pacijent reagira na pitanja i komunicira s pružateljem skrbi. Pacijent također može otkriti informacije o suicidalnim mislima i drugim zdravstvenim problemima koje treba riješiti. Ove se informacije mogu kombinirati s intervjuima prijatelja i obitelji kako bi se izgradio potpuniji pogled na pacijenta.
Samoprovjere su dostupne osobama koje žele vidjeti imaju li karakteristike paranoje. Broj se može pronaći na internetu u obliku kratkih kvizova ili jednostavnih popisa pitanja. Važno je biti svjestan da potpuni test paranoje mora provesti netko s iskustvom u mentalnom zdravlju i ne uključuje samo postavljanje pitanja, već i promatranje pacijenata i učenje više o pacijentu kroz interakciju. Obično je potrebno više sesija da bi se utvrdila dijagnoza, a još više će biti potrebno da se razvije odgovarajući plan liječenja ako pacijent ima temeljnu mentalnu bolest. Ljudi koji dobiju visoku ocjenu na testu paranoje za samoprocjenu morat će se konzultirati sa stručnjakom za mentalno zdravlje radi dodatne procjene.