Percepcija se odnosi na to kako pojedinci razumiju i gledaju na poticaj ili događaj. Kao takav, test percepcije mjeri razumijevanje ili reakciju pojedinca na različite stvari. Postoje mnoge vrste percepcije, a većina ima barem jedan dostupan test. Oni mogu uključivati testove senzorne percepcije, testove percepcije kulture ili svjetonazora i testove samopercepcije. Mnogi medicinski testovi mjere senzornu percepciju kao što su vizualna i slušna percepcija.
Test vizualne percepcije može biti psihološke ili medicinske prirode. Na primjer, Rorschachov test mjeri aspekte osobnosti prikazujući nejasne mrlje tinte. Pojedinačna interpretacija i percepcija onoga što su predmeti predstavljeni u mrljama tinte mogu pomoći psihijatrima da bolje razumiju pacijentove unutarnje misli i uvjerenja. Budući da se sama percepcija često temelji na zaključcima i pretpostavkama, a ne na čvrstim činjenicama, psihološki testovi percepcije smatraju se subjektivne, a ne objektivne prirode.
Više medicinskih testova kao što su Razvojni test vizualne percepcije i Test vještina vizualne percepcije mogli bi procijeniti potencijalne abnormalnosti vida mjerenjem percepcije dubine, prepoznavanja boja i sličnih vizualnih čimbenika. Slike se mogu koristiti za mnoge od ovih zadataka. Od pojedinca se također može tražiti da manipulira objektima i demonstrira koncepte poput prostorne orijentacije.
Slični testovi percepcije mogu mjeriti druge sposobnosti senzorne percepcije. Testovi diskriminacije slušne percepcije poput Razvojnog testa slušne percepcije daju ideju o tome koliko dobro pojedinci mogu percipirati različite vrste zvukova i razinu buke zvukova. Nadalje, pojedincima se mogu prezentirati različiti podražaji kako bi se otkrili nedostaci u percepciji okusa, mirisa ili dodira. Neki zagovornici čak navode da se može napraviti test percepcije koji će navodno izmjeriti izvanredne osjetilne i perceptivne darove koji su navodno u osnovi psihičkih sposobnosti i povezanih područja.
Test percepcije može imati širok raspon primjena izvan medicinskog svijeta. Na primjer, korporacije ili političari mogu koristiti mjere javne percepcije kako bi promijenili svoju sliku. Zauzvrat, oglašivači i trgovci mogli bi implementirati alate kao što su fokusne grupe za mjerenje percepcije potrošača o proizvodu. Ankete i druge mjere percepcije mogle bi čak poslužiti vladinim politikama.
Testovi se mogu prezentirati na različite načine, a test percepcije nije iznimka. Tradicionalni pisani testovi, na primjer, mogu mjeriti kako pojedinac percipira sebe postavljanjem raznih pitanja. Odgovori bi zatim bili tablični i kategorizirani na ljestvici. Senzorni testovi, s druge strane, mogu mjeriti slušnu ili vizualnu percepciju predstavljanjem slika, odnosno zvukova. Odgovori na te podražaje se zatim katalogiziraju i evaluiraju.