Test postignuća je ispit osmišljen kako bi se procijenilo koliko osoba ima znanja u određenom području ili skupu područja. Škole koriste ove testove s određenom redovitošću kako bi učenike smjestile u odgovarajuće razine razreda i skupine vještina te za procjenu učinkovitosti nastavnika. Privatne škole i elitne institucije također mogu koristiti testove postignuća kao mjerila za upis, a ponekad se pojavljuju i na radnom mjestu – osobito kada je u pitanju utvrđivanje imaju li određeni zaposlenici ono što je potrebno za preuzimanje većih odgovornosti ili za prelazak na različita područja vodstva.
Osnovna premisa
Glavni cilj svakog testa postignuća je utvrditi koju vrstu informacija ispitanik već zna. To ga čini donekle drugačijim od testova sposobnosti ili sposobnosti, a oba su dizajnirana da procijene koliki potencijal osoba ima za kasnije učenje. Gledanje samo na postignuća administratorima može dati dobru predodžbu o tome gdje je ispitanik u ovom trenutku kada je u pitanju znanje o određenoj temi ili predmetnom području. Većina testova je iz tog razloga osmišljena tako da bude jednostavna i nastoji prezentirati materijal na jasan i nedvosmislen način.
Mjerenje sposobnosti učenika
Škole često koriste ove testove kako bi odredile odgovarajuću razinu razreda za učenike koji su ili novi u sustavu ili ih je potrebno ponovno ocjenjivati iz ovog ili onog razloga. Ideja ovdje nije izvući zaključak o općoj inteligenciji djeteta koje se testira, već je prije osigurati da se svaki učenik smjesti u učionicu u kojoj će imati najbolju priliku za učenje. To priprema učenika da u kasnijim godinama prijeđe na naprednije gradivo.
Testovi se također mogu koristiti kao mjerilo za “nadarene” ili “popravne” programe, a oba nude dodatnu podršku studentima kojima je potrebna. Na primjer, učenik koji ne ide dobro s osnovnom matematikom na testu uspjeha vjerojatno će biti smješten u dopunski razred. Na taj način učenik ima priliku svladati osnove prije nego što pokuša naučiti naprednije matematičke koncepte poput algebre ili geometrije. Kasnije, student će možda imati priliku ponovno biti ispitan; ako rezultati pokažu da je student dovoljno pripremljen da prijeđe na nešto kompliciranije, on ili ona može biti premješten na zahtjevniji studij.
S druge strane spektra, dijete koje postigne laki uspjeh u vokabularnom dijelu testa postignuća, na primjer, vjerojatno će biti smješteno u “napredni” sat jezika ili književnosti gdje se može izazvati izazov. Škole su često u mogućnosti učinkovitije podučavati učenike tako što im se obraćaju gdje se nalaze, ali te informacije dobivaju tek nakon što su rezultati testa gotovi.
Kako se rezultati testiranja koriste za pojednostavljenje škola
Na mnogim mjestima, osobito u Sjedinjenim Državama, škole koriste opsežne testove postignuća kako bi se uvjerile da svi učenici uče na sličnim razinama. U tim se slučajevima rezultati testa koriste prvenstveno u administrativne svrhe, a rezultati mogu, ali i ne moraju biti povezani s pojedinim studentima. Škole s nerazmjerno niskim ili visokim ocjenama često su predmet daljnje evaluacije od strane lokalnih ili državnih službenika za obrazovanje.
Kontroverze i skepticizam
Iako se naširoko koriste u školama, testovi postignuća nisu bez svojih skeptika. Mnogi od najglasnijih protivnika tvrde da korištenje testova potiče učitelje i nastavnike da iskrive svoje nastavne planove i programe kako bi potaknuli veće rezultate umjesto da se usredotočuju na individualno učenje učenika. To može biti osobito problematično u situacijama kada se školama nude financijski poticaji ili drugi bonusi za visoke ocjene ili kažnjavani za niske.
Neke skupine također tvrde da su standardizirani testovi postignuća iskrivljeni kako bi dali prednost određenim podskupovima učenika u odnosu na druge. Način na koji su postavljena pitanja, korišteni vokabular, pa čak i osnovne osnove koje se koriste olakšavaju studentima određenog socioekonomskog, rasnog ili etničkog porijekla da rade dobro, tvrde ovi protivnici. Kao odgovor, većina školskih odbora pokušava redovito provjeravati njihova pitanja kako bi se osiguralo da će adekvatno mjeriti sve učenike.
Koristi se kao standard za upis
Privatne škole i elitne institucije također mogu koristiti ovu vrstu ispita kao način mjerenja osnovnog znanja kandidata. Rezultati daju školskim administratorima način da izmjere točno gdje se budući učenik nalazi u smislu stvarnog učenja. Eseji, intervjui i prošli školski zapisi mogu dati grubu predodžbu o tome kako će se učenik ponašati, ali test može pružiti bolji uvid u ono što on ili ona već zna. To može pomoći u određivanju bi li on ili ona dobro odgovarao akademskom okruženju.
Uloga na radnom mjestu
U nekim slučajevima tvrtke i tvrtke mogu provoditi testove postignuća zaposlenicima kao način određivanja najboljih kandidata za napredovanje ili napredovanje. Testovi koji se koriste u tim okolnostima često su malo drugačiji od onih koji se koriste u akademskim okruženjima, jer njihov glavni cilj nije procjenjivanje učenja iz knjiga, već korporativno ili industrijsko znanje. Ovu vrstu ispita obično daje stručnjak za ljudske resurse ili voditelj projekta, a može pomoći u prepoznavanju najboljih kandidata za određene pozicije. Odabir ljudi koji već imaju osnovno znanje štedi vrijeme i novac kada je u pitanju kasnija obuka.