Test prisjećanja se često koristi u kognitivnoj psihologiji kao sredstvo za mjerenje pamćenja. Kliničari često koriste test prisjećanja s znakom, besplatni test prisjećanja ili serijski test prisjećanja kako bi procijenili različite aspekte kratkoročnog pamćenja – sposobnost osobe da dohvati informacije koje je nedavno naučio. Kroz godine razvoja i korištenja takvih testova, znanstvenici bolje razumiju kako mozak uči, pohranjuje i dohvaća informacije.
Podsjećanje na znak, također poznato kao poticaj/odgovor, uključuje pamćenje niza informacija, korištenjem bilo koje željene metode. Nakon 15 do 30 minuta, istraživači traže od ispitanika da se prisjete određenog dijela informacija ili svih informacija ispravnim redoslijedom, nakon što im se dobije specifičan trag za pronalaženje. Trag može biti otkrivanje polovice uparene sekvence ili slike, riječi ili traga povezane s određenim dijelom informacije. Ova vrsta testa prisjećanja ne samo da pokazuje kako mozak koristi asocijacije za kodiranje sjećanja, već i kako donosi logičke zaključke kada se trag temelji na općoj interpretaciji informacija.
Slobodno prisjećanje je test pamćenja u kojem se od ispitanika traži da upamte kratki niz slika, brojeva ili riječi tijekom određenog vremenskog razdoblja. Nakon drugog unaprijed određenog vremena, subjekti zatim prenose informacije bilo kojim slijedom. Ovaj test prisjećanja otkriva kako pojedinci koriste određene vrste kodiranja za pamćenje grupa informacija. Ljudi mogu grupirati slične dijelove podataka zajedno ili pamtiti informacije pomoću mnemotehničkih metoda. Istraživači su također naučili da ljudi obično lakše pamte početak i kraj sekvenci, što se naziva primarno i nedavno pamćenje.
Serijsko prisjećanje općenito testira sposobnost osobe da zapamti informacije u preciznom redoslijedu ili da zapamti okolnosti koje su se dogodile unutar vremenskog okvira. Istraživači vjeruju da ova vrsta učenja i pamćenja odražava ljudsku sposobnost stvaranja i korištenja jezika zajedno sa sposobnošću pamćenja prošlih događaja kronološkim redom. Populacije u bilo kojoj kulturi uče nizove riječi koje tvore strukturu rečenice, što pruža sredstvo komunikacije. Prisjećanje životnih događaja ili određenih koraka potrebnih za postizanje zadatka općenito zahtijeva serijsko učenje i pamćenje.
Istraživači kognitivne psihologije koriste testove prisjećanja kako bi pokazali koliko čimbenika utječe na učenje i pamćenje. Na primjer, što osoba više pažnje posvećuje procesu kodiranja ili pamćenja učenja novih informacija, to je veća količina naučenih i točnije zapamćenih informacija. Motivacija je također snažan faktor učenja i pamćenja. Bilo da se radi o opipljivoj nagradi ili općem strahu od poraza, osobe koje koriste neku vrstu samomotivacije općenito postižu višu razinu učinka. Istraživači su također otkrili da korištenje istog okruženja ili stanja postojanja, za prisjećanje informacija kao što je korišteno za početno učenje informacija, obično omogućuje ljudima učinkovitije dohvaćanje informacija.