Test ravnoteže je sudska metoda razmatranja nekoliko različitih čimbenika jedan protiv drugog u određivanju najpravednijeg rezultata za sve strane. Testovi ravnoteže se obično koriste u slučajevima kada pošten rezultat ovisi o nekoliko različitih činjenica koje se odnose samo na ovaj slučaj. Ova linija analize razlikuje se od testa “svijetle linije” koji artikulira jasno definirani standard koji se primjenjuje na svaku situaciju kojom upravlja. Zagovornici pravne analize putem balansnih testova tvrde da imaju prednost dopuštanja sucu da odvagne sve prisutne čimbenike različite važnosti, što općenito dovodi do najpoštenijeg rezultata.
Sudac će najvjerojatnije primijeniti test uravnoteženja u složenoj situaciji u kojoj se pravičan rezultat može postići samo razmatranjem nekoliko različitih čimbenika koji utječu na stranke u ovom predmetu. Ova metoda daje visoku razinu diskrecije sucu u određivanju ishoda spora. Stoga često postoji veći stupanj nesigurnosti u strankama koje vode parnicu o pitanju o kojem će se odlučiti testom uravnoteženja nego testom svijetle linije. Ova neizvjesnost je najčešća kritika pravne analize faktorske ravnoteže.
Jedan uobičajeni primjer testa balansiranja koji se koristi u zakonu Sjedinjenih Država je u zahtjevu za zabranu poslovanja – tj. tužitelj traži da sud naredi da tvrtka privremeno prestane s radom dok se odlučuje o nekom drugom konačnom pitanju. U razmatranju zabrane, sud je rekao da “uravnoteži teškoće” dviju strana. Točnije, korišteni standard je da, ako će zabrana rezultirati poteškoćama za tvrtku koje će uvelike nadmašiti korist tužitelja, tada se zabrana neće odobriti. U potpunosti je u diskrecijskom nahođenju suca da razmotri dokaze i odluči koje će vjerojatne poteškoće biti i zadovoljavaju li ovaj standard.
Mnogi ljudi tvrde da korištenje testa ravnoteže omogućuje najveću razinu pravednosti prema stranama upletenim u složeni spor. Povjeravanje sucu da koristi svoju razboritost u vaganju i razmatranju svih prisutnih čimbenika omogućuje razmatranje učinaka koji bi bili izostavljeni u jasnoj analizi. Međutim, uz kritiku da balansiranje testova dovodi do veće nesigurnosti u strankama prije ulaska u parnicu, kritičari tvrde da ova linija analize stavlja previše sučeve subjektivnosti u konačnu odluku.