Što je Test tematske apercepcije?

Test tematske apercepcije (TAT) je psihološki test koji se koristi za procjenu osobnosti. To je instrument za procjenu individualnih stavova, motivacije, misaonih obrazaca, emocionalnih odgovora i sposobnosti zapažanja. Test tematske apercepcije sastoji se od skupa od 31 slikovne kartice koje prikazuju ljude u različitim situacijama i okruženjima. Pojedinci koji prolaze Test tematske apercepcije pokazuju odabrani niz kartica i traže da o svakoj izmisle dramatičnu priču. Ovaj test provode profesionalni psiholozi koji su posebno educirani za njegovu primjenu i tumačenje.

Iako Tematski test apercepcije nije vremenski ograničen, obično se provodi u dvije sesije od oko sat vremena svaka. Osoba koja ispituje smještena je u prostoriju u kojoj neće biti smetnji. U svakoj sesiji, njemu ili njoj se pokaže 10-14 kartica koje su odabrane iz standardnog seta kartica od 31. Psiholog ima karte u hrpi licem prema dolje i daje ih jednu po jednu osobi koja ispituje. Kako je svaka priča gotova, osoba stavlja karticu u drugu hrpu licem prema dolje ispred sebe.

Na početku testa tematske apercepcije daju se upute za ispričati priču o slici na svakoj kartici, ali priča mora uključivati ​​neke specifične elemente za potrebe testa; ako je jedan od elemenata izostavljen, psiholog će pitati o tome. Subjekti moraju dati psihologu općeniti opis događaja koji se odvija na slici, kao i reći koji je razvoj događaja doveo do događaja na slici. Priča također mora uključivati ​​koje misli i osjećaje imaju ljudi na slikama i kakav je konačni ishod priče.

Kada je 1930-ih prvi put razvijen tematski test apercepcije, 31 karta je podijeljena u tri kategorije. Jedna kategorija kartica bila je za korištenje samo sa ženama, jedna samo za muškarce i jedna za korištenje s oba spola. S vremenom su psiholozi donijeli odluke da eliminiraju ove kategorije i koriste istu 31 kartu za oba spola.

Nakon testa, psiholog ocjenjuje ne samo sadržaj priče već i način na koji je pojedinac ispričao priču. Psiholog će koristiti stvari poput držanja pojedinca, oklijevanja i vokalnog tona u povezivanju priče kako bi interpretirao test. Ovaj se test koristi ne samo u kliničkim psihološkim ili psihijatrijskim okruženjima, već i za procjenu pojedinaca koji su kandidati za zapošljavanje u područjima s visokom razinom stresa kao što su provođenje zakona, vojska i obrazovanje.