Ispitivanje plijesni je postupak koji se provodi radi traženja znakova plijesni u zgradi. Iako ispitivanje plijesni ne može nužno identificirati prisutne vrste plijesni ili gdje se nalazi, može se koristiti za prikupljanje informacija o populacijama plijesni. Neke agencije za kvalitetu okoliša provodit će ispitivanje plijesni na zahtjev, a ljudi također mogu naručiti testiranje putem privatnih laboratorija, koji će ponekad poslati predstavnike, a ponekad poslati testni set za prikupljanje uzoraka.
Jedna od važnih stvari koje morate biti svjesni prilikom provođenja testova za traženje plijesni je da je plijesan prirodno prisutna u svim strukturama. Plijesni su vrlo raznolike, a nisu sve štetne. Bilo bi iznimno iznenađujuće provesti test plijesni i ne vidjeti znakove plijesni, pa kada je test pozitivan, to ne znači nužno da postoji problem. Testovi na plijesni također pružaju samo uzorkovanje u određenom trenutku, što znači da se sve prisutne plijesni možda neće identificirati, a ako su prisutne otrovne plijesni, ispitivanje plijesni neće utvrditi emitiraju li ili ne toksine.
Neka ispitivanja plijesni provode se ručnim njuškama koji provjeravaju spore specifičnih plijesni u zraku. Ovi njuškali se mogu senzibilizirati za otkrivanje određenih rodova ili vrsta plijesni, pružajući brzu procjenu vrsta plijesni koje mogu biti prisutne. Ostala ispitivanja uključuju prikupljanje uzoraka iz područja u kojima plijesan ima tendenciju rasta, uključujući uzorke iz kolonija plijesni koji se mogu analizirati kako bi se utvrdila vrsta plijesni koja raste.
Ljudi ponekad traže testiranje na plijesan jer su uvjereni da plijesni uzrokuju zdravstvene probleme ili zato što planiraju upotrijebiti rezultate testiranja kako bi pokrenuli pravni postupak protiv nekog drugog. Potrošači bi trebali biti svjesni da se ispitivanje na plijesan uvelike razlikuje po opsegu i kvaliteti te da može biti lako izgubiti puno novca na ispitivanje plijesni. Ako su, na primjer, kolonije plijesni prisutne u domu, stanari mogu dokumentirati kolonije i zatražiti od stanodavca da poduzme mjere ako plijesan raste zbog nečega što je stanodavac učinio, a ne moraju provoditi testiranje plijesni kako bi utvrdili je li ili nema plijesni, jer je plijesan jasno vidljiva.
Ako ljudi otkriju miris plijesni ili vide koloniju plijesni, trebali bi pronaći koloniju, eliminirati je i ukloniti izvor vlage koji plijesni omogućuje rast. Ispitivanje plijesni u ovim situacijama općenito nije potrebno, osim ako struktura ima dokumentiran problem s otrovnim plijesni i postoji zabrinutost da bi tijekom čišćenja mogle biti potrebne posebne mjere kako bi se izbjeglo slučajno udisanje mikotoksina ili širenje spora.