Testiranje prihvaćanja je završna faza testiranja koja se izvodi na sustavu prije nego što se sustav isporuči u živo okruženje. Sustavi podvrgnuti ovom procesu testiranja mogu uključivati takve proizvode kao što su softverski sustav ili mehanički hardverski sustav. Testovi prihvaćanja općenito se izvode kao testovi “crne kutije”, što znači da tester koristi određene ulaze u sustav i provjerava jesu li rezultirajući izlazi točni, bez znanja o internom radu sustava.
Testiranje prihvaćanja korisnika (UAT) je izraz koji se koristi kada te testove izvodi osoba koja će koristiti sustav uživo nakon što se isporuči. Ako sustav gradi ili razvija vanjski dobavljač, to se ponekad naziva testiranje prihvaćanja kupaca (CAT). UAT ili CAT djeluje kao konačna potvrda da je sustav spreman za puštanje u rad. Uspješan u ovoj fazi može biti ugovorni uvjet prije nego što klijent potpiše sustav.
U nekim industrijama, kao što je proizvodnja, tvorničko prihvatljivo testiranje (FAT) je izraz koji se obično koristi za formalnu fazu ispitivanja. Ovaj test može izvesti prodavač ili dobavljač sustava, a klijent ga može promatrati. To se često radi na vrlo formalan način, pri čemu se svaki test tvornice ili gradilišta detaljno dokumentira, a svaki dio se potpisuje.
Ovaj oblik testiranja često se sastoji od mnogih pojedinačnih “testnih slučajeva”, koji su pojedinačno dokumentirani scenariji. Svaki testni slučaj koji čini dio cjelokupnog procesa obično će dokumentirati od čega se sastoji ulaz u sustav i kakav bi trebao biti očekivani izlaz. Ako je stvarni izlaz očekivan, kaže se da testni slučaj daje uspješan ili pozitivan rezultat.
Kada su testovi prihvatljivosti dizajnirani i specificirani, često će klijent ili grupa krajnjih korisnika dokumentirati koja će se razina rezultata smatrati dovoljno uspješnim da bi sustav bio prihvaćen. Plaćanje dobavljaču ili dobavljaču može ovisiti o ispunjenju ovog cilja. Tijekom testiranja, svakom testnom slučaju obično se dodjeljuje rezultat “prošao” ili “nije prošao”. Neki testni slučajevi mogu biti iznimno važni, dok drugi mogu testirati nebitne dijelove sustava. Kao takav, da bi sustav u cjelini postigao “prolaz”, možda neće biti potrebno da svaki pojedinačni testni slučaj postigne pozitivan rezultat.