Thick Ethernet, također nazvan 10Base-5, deblji ili žuti Ethernet, rani je oblik mrežnog hardvera, dizajniran za spajanje dva ili više uređaja na jednu računalnu mrežu. Iako je debljina bila izvorni standard za umrežavanje, od tada je pao u nemilost. Razvoj bržih, fleksibilnijih Ethernet kabela doveo je do toga da je postao uvelike zastario, ali još uvijek ima određenu korisnost zbog svojih mogućnosti za velike udaljenosti.
Ethernet tehnologija razvijena je početkom 1970-ih u Xerox PARC-u, ali se mislilo da je ideja promašena. Godine 1976., nakon što je uspješno demonstrirao mogućnosti debelog Etherneta, jedan od izumitelja, Robert Metcalf, uvjerio je tri velike tvrtke da usvoje Ethernet tehnologiju kao svoj standard za umrežavanje. Thick Ethernet postao je često korišteni mrežni proizvod, a Metcalfova nova tvrtka, 3Com, postala je globalni uspjeh.
Kabel funkcionira poput karte autobusne rute, s jednim koaksijalnim kabelom koji povezuje mrežne uređaje zajedno. Svaki uređaj ili čvor je spojen kabelom na primopredajnik, koji se spaja izravno na Ethernet kabel. Ethernet kabel je iznimno čvrst, iako pomalo nefleksibilan, što ga čini dobro zaštićenim od vanjskih oštećenja.
Jedna od prednosti debljine je da se može rastegnuti na velike udaljenosti. Jedan žuti Ethernet kabel može doseći maksimalnu duljinu od 1650 stopa (500 metara). To također omogućuje spajanje do 225 pojedinačnih čvorova na Ethernet, iako uređaji moraju biti razmaknuti najmanje 8.25 stopa (2.5 metara).
Thicknet je koristan jer njegov teški premaz izolira vezu, ne samo od vanjskih oštećenja, već i od ometanja elektroničke buke, što je problem kod nekih tanjih kabela. To je također iznimno jednostavno sredstvo za stvaranje mreže, budući da jedan kabel čini cijeli sustav lakim za planiranje. Njegova duga duljina može biti od pomoći svakome tko stvara veliku mrežu.
Problemi s debelom mrežom doveli su do toga da su ga nadmašili mnogi noviji oblici Etherneta. Nefleksibilnost kabela otežava pomicanje ili promjenu položaja mrežnih uređaja. Debeli Ethernet također ima poteškoća u radu s čvorovima koji se napajaju iz različitih izvora. Razlika u naponu može uzrokovati potencijalno štetnu petlju električne struje. Ovaj problem je uobičajen kod debelog Etherneta, a novija tehnologija uspjela je uvelike riješiti problem.
Vjerojatno najveći problem s debelim Ethernetom je taj što jednostavan proces međusobnog povezivanja ostavlja otvorena vrata do potpunog kvara sustava. Ako pokvari bilo koji dio kabela ili bilo koji čvor, cijela mreža može pasti. Ovo je vjerojatno više od bilo kojeg drugog razloga dovelo do smanjenja korištenja debelog Etherneta.
U modernim aplikacijama, međutim, debljina je pronašla novu upotrebu kao okosnica za umrežavanje. Spajanjem nekoliko malih, odvojenih mreža kroz 10 Base-T čvorišta, žuti Ethernet može stvoriti jednu divovsku mrežu. Na taj način debeli Ethernet ostaje uobičajeni alat u mrežnim procedurama, trideset godina nakon njegovog stvaranja.