Tulij je metalni kemijski element u skupini lantanida u periodnom sustavu elemenata. Lantanidi su također ponekad poznati kao metali rijetkih zemalja, što se odnosi na sada zastarjeli izraz za ove elemente s mnogim zajedničkim kemijskim i fizikalnim svojstvima. Tulij nije široko korišten, budući da je najmanje zastupljen od lantanidnih elemenata, iako ima neke industrijske primjene. Većina trenutne svjetske zalihe tulija dolazi iz rudnika i rafinerija u Kini.
Ovaj element može biti izuzetno teško izolirati zbog njegove relativno niske zastupljenosti. Većina tulija se ekstrahira iz minerala poput monazita, gadolinita i euksenita. U svom čistom obliku, tulij je srebrnaste boje i vrlo svijetao. Također je izuzetno mekana i laka za rad. Element će oksidirati kada je izložen zraku, pa ga mnogi ljudi vole držati u hermetički zatvorenim posudama ili mineralnom ulju kako bi to spriječili. Element je identificiran simbolom TM na periodnom sustavu, a ima atomski broj 69, što ga čini jednim od težih lantanida.
Za otkriće ovog elementa obično se pripisuje Per Teodor Cleve, koji je 1879. otkrio oksid tulija dok je tražio nove elemente. Godine 1911., britanski je istraživač uspio dobiti dovoljno tulija da ga zapravo izolira i promatra; prije njih, kemičari nisu bili u mogućnosti opširno istražiti element jer su imali tako male frakcije za rad. Element je dobio ime po drevnoj Skandinaviji, koja je nekoć bila poznata kao Thule.
Kao i drugi lantanidi, tulij se može koristiti kao dodatak za lasere i posebno optičko staklo. Element se također koristi u lučnoj rasvjeti i nuklearnim istraživanjima. Izotop tulija može se koristiti u prijenosnim rendgenskim uređajima, a spojevi i soli tog elementa imaju nekoliko drugih industrijskih primjena. Budući da je element donekle teško izolirati i nije ga previše obilno, ljudi općenito radije koriste druge lantanoide umjesto tulija, kada je to moguće.
Ovaj element je umjereno otrovan i ne služi poznatoj biološkoj svrsi u ljudskom tijelu. Treba biti oprezan pri rukovanju elementom, zajedno sa spojevima i izotopima dobivenim iz tulija. Prašina može predstavljati opasnost od eksploziva, jer će reagirati sa zrakom, te vjerojatno nije preporučljivo gutati tulij ili udisati pare tulija.