Tibetansko iscjeljivanje je vrsta alternativne medicine koja je ukorijenjena u Budinim učenjima. Prema uobičajenim metodama iscjeljivanja u tibetanskoj tradiciji, tri su glavna aspekta korištena u procesu iscjeljivanja: prizivanje terapeutskih bića, pjevanje mantri i praksa meditacije kako bi se um usmjerio i dovela svjesnost u stanje. Oni koji koriste tibetansko iscjeljivanje kao dio svog medicinskog liječenja pridaju veliku vrijednost ritualima i alatima koji vode do potpune svijesti o bolesti, što može pomoći u pokretanju procesa ozdravljenja. Tibetansko liječenje također koristi bilje i potpuno prirodne lijekove za liječenje bolesti.
Prema učenju Gautame Buddhe, život je po definiciji patnja. Ova patnja je uzrokovana neznanjem, što je razlog zašto se svi pojedinci odlučuju biti rođeni u ovom životu. Neznanje je, dakle, okvir za sve bolesti. Tibetansko iscjeljivanje vrti se oko ove središnje ideje i također razmatra ulogu karme – zakona uzroka i posljedice – u razvoju bolesti. Neka se stanja mogu promatrati kao proizvod karmičkog ostatka, ostatka pomirenja koje je pojedinac poduzeo za djela počinjena u prethodnom životu.
Postoje tri specifična načina tibetanskog iscjeljivanja koji se primjenjuju na oboljeloj osobi. Oni rade zajedno na tretiranju cijelog bića fizički, emocionalno i duhovno. Svaka vrsta često zahtijeva poseban ritual ili ceremoniju, ili korištenje posebnih predmeta kao što su molitveni kotači i slike, kako bi se dodatno olakšalo ozdravljenje.
Tibetanske metode iscjeljivanja ovise o dozivanju terapeutskih entiteta. Prisutnost ovih entiteta pomaže u cjelokupnom procesu ozdravljenja. Ovisno o određenom prizvanom entitetu, energije oporavka, zaštite ili snage mogu se prizvati.
Korištenje mantri još je jedan ključni dio tibetanskog budističkog iscjeljivanja. Riječ ili fraza koja se pjeva iznova i iznova je mantra, a smatra se da ova ponavljajuća vokalizacija pojedincu nudi svojevrsnu zvučnu terapiju. Mantre su povezane s trećim aspektom tibetanskog iscjeljivanja – meditacijom – jer pomažu umu da ostane usredotočen na sadašnji trenutak.
Meditacija je središnja praksa svih tibetanskih budista. Tiho sjedenje ili hodanje, s umom okrenutim prema unutra, i usredotočenost na dah, kao i na radosti i izazove sadašnjeg trenutka, ne samo da pomaže budistima u svakodnevnom životu, već može pomoći i u borbi protiv bolesti. Jednostavan čin osvješćivanja stanja koje pojedinac doživljava u danom trenutku može uvelike umanjiti njegove učinke i pokrenuti pojedinca na putu oporavka.