Umjesto da bude posebna disciplina ili oblik meditacije, tiha meditacija je samo tehnika u kojoj netko ostaje nijemi tijekom svoje prakse meditacije. Neki se pojedinci odlučuju tiho meditirati jednostavno zato što smatraju da zvukovi kao što su mantre ili glazba ometaju, dok drugi smatraju da im tiha meditacija omogućuje pristup dubljoj meditativnoj ravni. Tijekom tihe meditacije uobičajena je praksa usredotočiti se na ciklus nečijeg daha. Koncept tihe meditacije stekao je popularnost u zapadnim zemljama poput SAD-a krajem 20. stoljeća, što je dovelo do osnivanja niza tihih centara za povlačenje.
Tiha meditacija je tehnika koja se može primijeniti na mnoge različite oblike meditacije. Kao što joj ime govori, tehnika jednostavno uključuje šutnju tijekom nečije prakse meditacije. Ova se tišina može promatrati tijekom individualnih ili grupnih meditacija i može trajati od nekoliko trenutaka do nekoliko dana ili čak tjedana, ovisno o ciljevima i razini iskustva pojedinca koji meditira.
Neki se pojedinci odlučuju tiho meditirati jednostavno zato što smatraju da zvukovi uobičajeni za neke vrste meditacije, kao što su mantre ili ambijentalna glazba, odvlače pažnju. Drugi mogu htjeti izvoditi meditaciju na javnom ili polujavnom mjestu, kao što je ured, u kojem bi buka smetala drugima. Drugi pak smatraju da im tiha meditacija omogućuje pristup dubljoj meditativnoj razini.
Tijekom tihe meditacije uobičajena je praksa usredotočiti se na ciklus nečijeg daha. U nedostatku pozadinske buke, postaje moguće čuti dah kako se uvlači, a zatim ispušta iz tijela. Dah tako može postati središnja točka, dopuštajući pojedincima koji meditiraju da privremeno protjeraju svakodnevne misli i brige iz svoje svjesnosti i jednostavno “budu”. Kako bi olakšali koncentraciju na prolaz daha i izgradili svoju meditativnu disciplinu, neki stručnjaci za meditaciju preporučuju brojanje nečijih udisaja u ciklusima od 21, počevši od jednog ciklusa i na kraju do nekoliko.
Koncept tihe meditacije stekao je popularnost u zapadnim zemljama poput SAD-a krajem 20. stoljeća, što je dovelo do osnivanja niza tihih centara za povlačenje. Neki od ovih centara povezani su s određenom religijskom disciplinom, kao što su budizam, hinduizam ili kršćanstvo, dok su drugi nedenominacijski. Određeni centri nude razdoblja tišine u kombinaciji s drugim, ne-tišim aktivnostima, poput joge, dok su drugi potpuno posvećeni tišini. Povlačenja mogu varirati u duljini od nekoliko dana do nekoliko mjeseci.