Što je Time Manner Place?

Vremenski način mjesto je lingvistički izraz kojim stručnjaci govore o sintaksi na različitim jezicima; ovaj izraz se odnosi na to gdje se određeni dijelovi rečenice koji identificiraju vrijeme, način i mjesto nalaze u različitim jezicima. Ova vrsta oznake može biti od pomoći znanstvenicima koji analiziraju jezike. Također može pomoći početnicima da razumiju osnovu jezika koji pokušavaju naučiti.

Općenito, vremenski način mjesto se odnosi na uključivanje sva tri elementa u jednu rečenicu. Na primjer, netko bi mogao reći na engleskom: “Danas sam otišao u dućan u autu.” Ovaj primjer ilustrira raspored triju komponenti prema mjestu, načinu i vremenu. Lingvisti kažu da engleski koristi postavku vremena na način mjesta, gdje jezici poput njemačkog i japanskog koriste pristup mjestu na način na vrijeme.

U gornjem primjeru jasno je da vrijeme, način i mjesto ne čine cijelu rečenicu. Umjesto toga, oni slijede primarni dio rečenice koji identificira subjekt. Ovo slijedi konvencionalni odnos “subjekt/predikat” u engleskom jeziku, gdje imenica obično stoji ispred glagola i raznih modifikatora ili deskriptora.

S druge strane, govornici mogu koristiti manje izravnu ili složeniju sintaksu za izražavanje istih ideja. Ako govornik engleskog u prvom primjeru kaže „Danas sam koristio auto. Otišao sam u trgovinu.” On ili ona prvo stavlja vrijeme, u neku vrstu neformalne klauzule, ispred subjekta. Govornik također dijeli elemente načina i mjesta u dvije rečenice.

Čak i složenije konstrukcije mogu zamagliti opće pravilo vremena, način mjesto ili druge konvencije u danom jeziku. Na primjer, isti govornik engleskog može reći “Danas je bilo oblačno kada sam išao autom u trgovinu.” Ovdje opis postavke prethodi elementu vremena, koji opet dolazi ispred načina i mjesta.

Važno je razumjeti da su vremenski način mjesto i mjesto način vrijeme samo oznake za opću sintaksu u jeziku, a ne jedine sekvence koje se koriste. Razumijevanje prirode vremenskog načina označavanja mjesta ili drugih jezičnih konvencija zahtijeva znanje kada se “pravila mogu izostaviti” ili kako dodatna sintaksa može promijeniti pravilo. Promjena redoslijeda često se koristi kao sredstvo za naglašavanje jednog od elemenata u odnosu na druge, na primjer.