Tiskarski stroj je uređaj koji koristi pritisak za prijenos slike s neke vrste pripremljene površine natopljene tintom na površinu koja prima, poput papira ili tkanine. Bio je to jedan od velikih izuma modernog doba, koji je omogućio masovnu proizvodnju knjiga, pomažući u poticanju širenja informacija. Iako su prethodnici postojali neko vrijeme, prvu pravu tiskaru stvorio je Johannes Gutenberg 1439. godine.
Izum tiskarskog stroja uvelike je potaknut rastućom potražnjom za knjigama u Europi, osobito među srednjim slojevima. Ne mogavši si priuštiti iznimno skupe knjige ispisane rukom na pergamentu, koje bi mogle koštati kao kuća ili farma, učenici koji su se školovali u čitanju i željeli sami čitati nisu mogli. Iako su vijčane preše postojale u to vrijeme i bile su široko u upotrebi u Kini, stvarna tiskarska preša bila je novi izum koji je pomogao smanjiti troškove i učiniti knjige dostupnim onima s malo novca.
Gutenberg je dodao niz važnih doprinosa području prešanja i lijevanja, umjesto da samo kombinira postojeće tehnologije. Možda najimpresivnija među njima bila je metoda lijevanja tipa iz legure olova, antimona i kositra, pomoću koje se tip mogao brzo izlijevati iz predloška, smanjujući troškove i omogućavajući da tip bude ujednačeniji. Osmislio je i posebnu tintu na bazi ulja, koja je zamijenila tinte na bazi vode korištene u drvorezima, a koje su trajale mnogo dulje. Gutenberg je tiskao mnoge knjige u svojoj tiskari, od kojih je najpoznatija njegova Gutenbergova Biblija, od koje još uvijek postoji 48 primjeraka.
U 1800-im godinama tiskarski stroj ponovno je evoluirao, s velikim prešama od lijevanog željeza koje su zauzele mjesto ranijih preša, omogućujući pokrivanje većih površina uz manju snagu. Parni stroj kasnije je iskorišten kako bi se uklonila potreba za ljudskim operaterom, sposobnim ispisati više od 1,100 stranica na sat. Parna tiskara započela je eru masovnih novina, što je zauzvrat omogućilo masama da postanu pismenije i da ostanu u tijeku s suvremenim događajima. Uslijedio je tisak koji je mogao tiskati doslovno milijune stranica dnevno, što je omogućilo novinama da postanu uistinu masovne u svojoj distribuciji.
Do 1930-ih, tiskarski stroj je postigao impresivnu učinkovitost, dopuštajući proizvodnju s niskim troškovima i velikim količinama, što je tiskanje knjiga učinilo mnogo pristupačnijim, te je stoga omogućilo tiskanje više knjiga u raznolikijem rasponu tema. Daljnji napredak tijekom 20. stoljeća učinio je knjige još čitljivijim i pristupačnijim za ispis. Ofsetni tisak, na primjer, prenosi izvorni otisak na mekanu gumenu podlogu, koja se zatim utiskuje na papir, stvarajući mnogo čitljiviji tekst. Ofsetni tisak i dalje je glavna vrsta tiska koja se koristi za moderno izdavanje knjiga, i premda se digitalne tehnike počinju približavati ofsetnom tisku u smislu troškova, njihova sposobnost stvaranja gole mase stranica još nije usklađena. Neke se zanatske knjige i dalje tiskaju tradicionalnim visokim tiskom.