Točka je interpunkcijski znak koji se koristi u pisanom engleskom i mnogim drugim jezicima za označavanje kraja rečenice ili zaključka potpune ideje. Gramatički gledano, koristi se za označavanje kraja rečenice koja nije izravno povezana s drugom rečenicom. Također se može koristiti u brojnim drugim postavkama u pisanom jeziku, kao što je označavanje kratice i u formiranju elipse. Stavljanje točke unutar citata na kraju rečenice i broj razmaka koji se koriste nakon takve točke mogu varirati ovisno o formatu i stilskim preferencijama autora.
Također se naziva i “točka”, točka je jedan od najčešćih interpunkcijskih znakova na engleskom i također je jedan od najjednostavnijih znakova za korištenje. Točka se obično koristi na kraju rečenice, sve dok ta rečenica nije upitna i nije namijenjena za izražavanje uzvika. Umjesto toga, u te se svrhe koriste upitnik ili upitnik i uskličnik. Jednostavna klauzula obično završava točkom, iako se i drugi znakovi mogu koristiti za spajanje dvije ili više rečenica, kao što su zarezi i dvotočke.
Točka se također može koristiti u nekoliko drugih postavki na engleskom jeziku, iako se one mogu donekle razlikovati. Ova oznaka se obično koristi nakon kratice, kao što je “Co”. za “tvrtku”, “Sen.” za “senatora” i “dr. za “doktora”. U standardnom engleskom jeziku ova se upotreba ne primjenjuje uvijek kada kratica počinje i završava istim slovima koja se koriste za početak i završetak cijele riječi, kao što je “doktor”. Također se može koristiti za formiranje drugog znaka koji se zove elipsa, koji se sastoji od tri točke zajedno “…” i obično ukazuje na nepotpunu misao.
Postoji određena rasprava i osobne preferencije u odnosu na korištenje drugih interpunkcija i razmaka s točkom na otkucanom engleskom jeziku. Prije, kada se koristila pisaća mašina, bila je uobičajena praksa stvoriti dva razmaka nakon točke na kraju rečenice. To je omogućilo dovoljno prostora da se u potpunosti ukaže na razdvajanje između rečenica, a ne između dvije riječi. Računalni programi za obradu teksta i pisači, međutim, imaju drugačiji prirodni razmak pa se danas nakon rečenice obično koristi samo jedan razmak. Slično, točka kada se koristi s citatom na kraju rečenice može ići unutar navodnika ili izvan njih, ovisno o preferencijama pisca i stilu koji koristi.