Otapljivi šav je oblik zatvaranja rane koji se koristi nakon operacije. Budući da tijelo apsorbira šavove, mogu se koristiti na unutarnjim ili vanjskim ranama, što ih čini dobrim izborom za oralnu kirurgiju i kirurške zahvate na unutarnjim organima. Šavovi su izrađeni od prirodnih materijala, a ne od sintetičkih, zbog kojih tijelo gleda na šav kao na stranu tvar i pokušava je se riješiti. Najčešći materijali koji se koriste za izradu topivog šava su poliglaktin i poliglikolna kiselina.
Prirodni tjelesni enzimi i tekućine rade na otapanju šava iznutra. Otapljivi šavovi se ne koriste često na površinskim ranama jer površina kože u većini slučajeva ne prima dovoljno krvi i tekućine za prirodno otapanje šavova. Većini topivih šavova potrebno je nekoliko tjedana da se počnu otapati i mogu trajati nekoliko mjeseci prije nego što potpuno nestanu. Koliko dugo je potrebno da se šavovi otapaju ovisi o tome koliko ih ima, koliko je duboka rana i materijal uboda. Šavovi s poliglikolnom kiselinom otapaju se brže i potpunije nego što to čine poliglaktinski šavovi.
Poželjno je zatvaranje rane jednim ili više topivih šavova jer pacijentu nije potreban naknadni posjet liječniku ili kirurgu radi uklanjanja šavova. Šavovi su izrađeni u različitim jačinama kako bi ih tijelo brzo ili polako apsorbiralo, ovisno o tome koliko je vremena potrebno za zacjeljivanje rane. U nekim slučajevima topivi šav ne nestane u potpunosti. Ako se to dogodi, liječnik može lako ukloniti šav nakon što se rana potpuno zatvori i zacijeli.
Važno je da se pacijenti pridržavaju uputa svojih liječnika o njezi rana nakon ozljede ili operacije. Otapljivi šavovi ponekad strše iz kože, ali njihovo branje ili povlačenje može usporiti cijeljenje rana, rezultirati ozbiljnijim ožiljcima i učiniti ranu osjetljivijom na infekciju. Područje treba održavati čistim i pustiti da šavovi ispadaju ili se sami otapaju.
Kao i kod bilo koje vrste rane, područja zatvorena topivim šavovima mogu se inficirati. Budući da se mnoge rane zatvorene ovim vrstama šavova nalaze unutar tijela, pacijenti možda neće moći vidjeti vanjske znakove infekcije, kao što su crvenilo, gnoj ili oteklina. Važno je da pacijenti posjete liječnika ako nakon operacije dobiju groznicu ili tešku nelagodu u blizini mjesta rane, jer to mogu biti znakovi ozbiljne infekcije ili pokazatelj da tijelo odbija šavove.