Toplinska slika, također nazvana termografija ili termalni video, način je pomoću kojeg ljudi mogu vidjeti infracrveni dio spektra. Budući da svaki objekt ispušta određenu količinu toplinskog zračenja, termovizija je idealna za promatranje prizora u uvjetima ekstremne tame ili kada je zaklonjen dimom, maglom, kišom ili snijegom. Neke vrste noćnog vida koriste termalno snimanje, a termalno snimanje se smatra najboljim oblikom noćnog vida, jer može otkriti objekte u najcrnjim noćima. Toplinsko snimanje se široko koristi u sigurnosti, vojsci, navigaciji, nadzoru, vatrogastvu, industriji, medicini i znanosti.
Glavni alat za termalno snimanje je termografska kamera, koja je po izgledu i radu slična konvencionalnoj kamkorderu. Termalne kamere hvataju elektromagnetske valove valne duljine između otprilike 0.9 i 14 mikrometara. Nasuprot tome, elektromagnetski valovi u vidljivom dijelu spektra imaju valnu duljinu između oko 380 do 750 nanometara, znatno kraću od infracrvene. Iako ljudi biološki nisu sposobni vidjeti infracrveno svjetlo bez pomoći, neke životinje mogu, osobito zvečarke i druge zmije, koje imaju dobro razvijen par organa za taj zadatak. Koristeći te organe, zvečarke mogu precizno pogoditi predmet, bez vida i mirisa, samo 0.2 stupnja C više na temperaturi od njegove pozadine.
Kako bi ljudima olakšali interpretaciju termalnih slika, termalne kamere često koriste lažne boje na svojim zaslonima, u rasponu od bijele za najtoplija područja do ljubičaste i crne za najhladnija. Što je predmet topliji, to više toplinskih valova emitira. Neki od najtoplijih poznatih objekata su zvijezde, a astronomi mogu zaključiti ogromnu količinu informacija o zvijezdi uz samo elektromagnetsku energiju koju emitira i njezinu masu. Znanstvenici također koriste termalno snimanje kako bi proučavali kako životinje emitiraju toplinu. Na primjer, polarni medvjedi su praktički nevidljivi na infracrvenoj fotografiji, osim samo njihova nosa, jer su im se tijela prilagodila zadržavanju topline na ekstremnoj hladnoći.