Spinalni diskovi su jastučići sastavljeni od proteina, hrskavice i vode koji odvajaju kosti, odnosno kralješke, u kralježnici. Njihova je funkcija držati kralježnicu na okupu, omogućiti tijelu da se uvija i savija te djeluju kao amortizeri. U ljudskoj kralježnici postoje 23 diska; šest u cervikalnoj regiji ili vratu, pet u lumbalnoj regiji ili donjem dijelu leđa i 12 u torakalnoj regiji ili srednjim leđima. Torakalni disk je jedan od diskova u torakalnoj regiji.
Ozljede diskova kralježnice su uglavnom u cervikalnim ili lumbalnim regijama. Ozljeda torakalnog diska je rijetka zbog zaštite koju pruža rebarni koš, ali ako se ozljeda dogodi, može rezultirati hernijom ili rupturom diska. Svaki disk ima vanjski sloj čvrstih vlakana koji se naziva annulus, a mekani, žele nalik unutrašnjosti koji se naziva nucleus polposus. Disk postaje hernija ako se anulus pokida i polposus materijal se gurne u kralježnični stup. U području prsnog koša ima vrlo malo mjesta za odlazak materijala, tako da hernija torakalnog diska može uzrokovati ozbiljne komplikacije, au rijetkim slučajevima čak i paralizu ispod struka.
Simptomi hernije diska uključuju bol u tijelu i nogama, utrnulost, trnce i slabost mišića jedne ili obje noge, te spastične pokrete nogu. Ako je došlo do ozljede, a simptomi upućuju na mogućnost hernije torakalnog diska, tada se može napraviti RTG kako bi se vidjelo pokazuje li kralježnica oštećenje ili kalcifikacija. Ako se pojavi kalcifikacija, vrlo je vjerojatno da je disk puknuo. Međutim, rendgenski snimak ne može pokazati meko tkivo, pa ne može pružiti pogled na diskove; ruptura može biti prisutna čak i ako nije vidljivo oštećenje. Osim rendgenske snimke, liječnici će općenito koristiti magnetsku rezonancu (MRI) kako bi utvrdili je li torakalni disk hernija.
U većini slučajeva hernija torakalnog diska će se riješiti sama od sebe, a simptomi će se povući s vremenom i mirovanjem. Ako živci u kralježnici nisu zahvaćeni i simptomi se ne pogoršavaju, općenito se savjetuje nekirurško liječenje. To može uključivati odmor u krevetu ili privremenu upotrebu potpore za leđa za imobilizaciju leđa. Lijekovi mogu uključivati protuupalne lijekove, oralne steroide i relaksante mišića. Fizikalna terapija može biti od pomoći za ublažavanje boli, ispravljanje držanja i jačanje leđa.
Ako se simptomi pogoršaju ili su zahvaćeni živci u kralježnici, može se izvesti kirurški zahvat kako bi se uklonio puknuti disk. Kirurški pristup određen je područjem oštećenja. Kirurg može ući kroz leđa pomoću postupka koji se naziva dekompresija kostotransverzektomije kako bi uklonio puknuti dio diska. Transtorakalna dekompresija je kirurška tehnika koja zahtijeva od kirurga da uđe kroz prsnu šupljinu kako bi uklonio disk. Ako uklanjanje diska čini kralježnicu nestabilnom, možda će biti potrebno spojiti uključene diskove.
Degenerativna bolest diska (DDD) je stanje koje može biti uzrokovano ozljedom ili, najčešće, starenjem. Diskovi primaju vrlo malo krvi, pa ne mogu zacijeliti kao i drugi dijelovi tijela. Ovo stanje može uzrokovati bol i ukočenost, ali općenito nije iscrpljujuće. DDD se obično javlja u cervikalnoj ili lumbalnoj regiji; torakalna degenerativna bolest diska vrlo je rijetka.
Postoje neki koraci koje osoba može poduzeti kako bi spriječila probleme s torakalnim diskovima. Mnogi smatraju da je kiropraktička njega korisna u održavanju tijela u skladu i ublažavanju pritiska na živce. Održavanje pravilnog držanja i pravilne tehnike podizanja također pomaže u sprječavanju ozljeda i nepotrebnog trošenja leđa. Svakodnevno istezanje i istezanje prije vježbanja je od vitalnog značaja, a dostupne su i dodatne vježbe posebno osmišljene za jačanje i održavanje zdravlja kralježnice.