Torakalni kanal je žila koja funkcionira kao sredstvo za prikupljanje i kanaliziranje limfe iz dijelova tijela koji se nalaze ispod dijafragme. Osim toga, ovaj kanal također prikuplja limfu s gornje lijeve strane tijela. Ulijeva se u venski sustav, točnije na mjestu gdje se spajaju lijeva unutarnja jugularna vena i lijeva subklavija.
Drenaža torakalnih kanala ključna je za pravilnu funkciju tijela. U slučaju da se pojavi problem ometanja procesa odvodnje, može se pojaviti niz zdravstvenih problema. To je zato što drenaža limfe kroz kanal pomaže u čišćenju stanica tijela. Kada se ovaj proces ne odvija, potencijal za skupljanje limfe na mjestu opstrukcije može rezultirati stvaranjem maligniteta na različitim mjestima u gornjem lijevom dijelu tijela ili području ispod dijafragme. Ovisno o prirodi rasta, pojedinac može patiti od širokog spektra simptoma, uključujući groznicu, mučninu ili otežano disanje.
Oštećenje kanala obično nastaje zbog traume zadobivene u nesreći ili kao nusprodukt kirurškog zahvata koji se odvija u općem području kanala. U oba slučaja, jedan ili više dijelova kanala mogu se srušiti ili začepiti, što učinkovito zaustavlja proces odvodnje. Kada dođe do začepljenja, stanje se često naziva hilotoraksom. Ako se ne liječi na vrijeme, blokada može i često uzrokuje dodatne zdravstvene probleme.
Jedno od načina rješavanja blokade torakalnog kanala je korištenje tretmana poznatog kao ligacija torakalnog kanala. To je osobito korisno u situacijama kada je do blokade došlo uslijed prethodnog kirurškog zahvata. Posljednjih godina neki su liječnici preporučili korištenje ovog tretmana kao mjera opreza za moguću blokadu zbog neke druge operacije. Na primjer, podvezivanje se može dogoditi u isto vrijeme kada pacijent prolazi kroz ezofagektomiju, radnju koja smanjuje mogućnost začepljenja kanala tijekom razdoblja oporavka.
Ligacija se također može koristiti za dreniranje začepljenog torakalnog kanala u slučaju nesreće. Mnogi liječnici preporučuju korištenje ovog postupka ako torakalni kanal ne reagira na druge načine liječenja unutar četrdeset osam sati od dijagnoze ozljede. Kada se izvede što je prije moguće, šanse za ozbiljne zdravstvene probleme, uključujući i smrt, značajno su smanjene.