Prestupnik je osoba koja počini delikt. Delikt je pravni izraz koji se koristi za opisivanje građanske nepravde. To znači da počinitelj čini radnju kojom se krši zakonska obveza i zbog toga je tužen.
U Sjedinjenim Državama postoji sustav kaznenog suda i građanski sudski sustav. Ako osoba počini kazneno djelo predviđeno kaznenim zakonom, protiv njega se vodi kazneni postupak i prijeti mu se kaznena sankcija. Samo savezni ili državni tužitelj može osobu optužiti za kazneno djelo ili nekoga krivično goniti na kaznenom sudu.
Građanski sud, s druge strane, omogućuje građanima da međusobno rješavaju pritužbe. Unutar Sjedinjenih Država ljudi jedni drugima duguju određenu dužnost brige. Prema ovoj dužnosti, osobi nije dopušteno namjerno ili iz nehata nanijeti štetu drugome ili tuđoj imovini.
Ako osoba povrijedi svoju dužnost brige, te povrijedi drugoga ili ošteti tuđu imovinu, on je počinitelj. Namjerna ili nemarna radnja koja je prouzročila ozljedu je delikt koji je počinio. Žrtva namjerne radnje ili radnje iz nehaja može je tužiti građanskom sudu.
Moguće kazne za počinjenje delikta razlikuju se od kaznenih. Kada je osoba tužena na građanskom sudu, može se natjerati da plati novčanu kaznu, koja se zove odšteta. Ne može biti poslat u zatvor ili podvrgnut drugim kaznenim sankcijama, osim ako se protiv njega procesuira i kazneni sud.
Od počinitelja kaznenog djela koji je proglašen krivim može se tražiti da plati stvarnu štetu. Na primjer, ako vozač nekoga iz nemara pregazi automobilom, od vozača se može tražiti da plati medicinske račune. Od njega se također može tražiti da plati izgubljenu plaću, račune za popravak automobila ili bilo koje druge troškove potrebne za vraćanje žrtve u stanje u kojem bi bila, da nije bilo nesreće.
Od počinitelja kaznenog djela također se može tražiti da plati kaznenu odštetu. To znači da ako netko postupi grubo i povrijedi drugu osobu, počinitelj štete može biti kažnjen na građanskom sudu velikom novčanom kaznom koja nije posebno povezana sa stvarnom vrijednošću novčane štete. To je češće u slučajevima namjernih delikata ili ponašanja koje je toliko nemarno da je netko siguran da će biti povrijeđen.
Standardi dokazivanja na građanskom sudu također su drugačiji nego na kaznenom sudu. Žrtva delikta mora dokazati samo da većina dokaza ukazuje na to da je počinitelj počinio delikt. Na kaznenom sudu krivnja se mora dokazati izvan razumne sumnje.