Tourettesov sindrom je poremećaj mozga koji se kreće od male neugodnosti za neke do potpuno iscrpljujućeg stanja za druge. Ime je dobio po francuskom liječniku, Georgesu Gillesu de la Touretteu, koji je postavio neke od temelja za proučavanje poremećaja.
U popularnom načinu razmišljanja, Tourettes karakterizira nekontrolirano izbijanje opscenosti. Ovaj poseban simptom poznat je kao koprolalija i zapravo je relativno rijedak među onima kojima je dijagnosticiran ovaj poremećaj. Većina izvješća pokazuje da između 10% i 15% osoba s Tourettesom pokazuje koprolaliju. Unatoč tome, u javnosti je ovo stanje usko povezano s koprolalijom.
Dvije primarne izložbe Tourettea koje se javljaju u većini slučajeva su zvučni i motorički tikovi. Fonički tikovi sastoje se od zvukova koji se ne mogu kontrolirati, često tihog stenjanja ili oštrog isprekidanog zvuka. Motorički tikovi imaju različite oblike i mogu se manifestirati u različitim mišićnim skupinama po cijelom tijelu, često na licu kao brzo treptanje ili grčenje usana ili obraza.
Za razliku od mnogih neuroloških poremećaja, u kojima se fizički tikovi manifestiraju bez upozorenja i bez kontrole, Tourettesovi tikovi se često opisuju kao poluvoljni, jer oni s poremećajem često mogu pokazati određenu kontrolu nad njima. Većina ljudi opisuje razdoblje prije nego što se tik manifestira u kojem postaju svjesni poriva za izražavanjem. To se često može pojaviti kao osjećaj svrbeža ili češanja, ili kao čudan osjećaj analogan potrebi za kihanjem. Na kraju poriv postaje prevelik i osoba se mora osloboditi tika, bilo da se radi o zvučnom ili fizičkom.
Neki ljudi, osobito kad odrastu i svjesno se bave Tourettesom neko vrijeme, otkriju da mogu potisnuti svoje tikove dulje vrijeme. Na početku mogu otkriti da mogu zadržati svoje tikove na nekoliko sekundi ili minuta, a na kraju ih mogu potisnuti satima. Međutim, na kraju, tikovi uvijek moraju biti izraženi, a kada jesu, često se čini da se intenziviraju zadržavanjem. Mnogi ljudi koji žive s tim stanjem ovladali su umijećem potiskivanja svojih tikova dok su u javnosti dok ne pronađu osamljeni prostor pustiti uz nalet verbalnih ili fizičkih tikova.
Čini se da je manifestacija ovih tikova pogoršana brojnim čimbenicima, osobito povišenim stanjima energije. To može biti ili pozitivno, kao u slučaju velikog uzbuđenja, ili negativno, kao u situacijama koje stvaraju veliki stres.
Smatra se da od 1 do 10 ljudi na svakih 1,000 ima Tourettes neke ili druge razine ozbiljnosti. Dok većina ima ono što je dijagnosticirano kao manje, neki imaju poremećaj toliko ozbiljan da ometa njihov svakodnevni život. Dok su lijekovi dostupni za pomoć u liječenju, velik dio onih koji žive s poremećajem odlučuje se umjesto toga usredotočiti na učenje kako integrirati svoje tikove u svoj svakodnevni život. To je dijelom zato što su mnogi ljudi s Tourettesom naučili prihvatiti svoje tikove kao dio onoga što jesu, a dijelom zato što lijekovi koji se koriste za liječenje stanja nisu iznimno učinkoviti i imaju štetne učinke u rasponu od malih do vrlo teških.
Postoji energični suvremeni pokret koji pomaže u razbijanju mitova o Tourettesu kako bi se olakšao život osobama s poremećajem. Hollywood i lažna popularna konceptualizacija ovog poremećaja pomogli su da se on demonizira do točke u kojoj se oni koji su unaprijed govorili o bolesti mogu naći društveno stigmatizirani ili u nepovoljnijem položaju kada nađu posao. Grupe poput Zaklade Tourettes imaju za cilj educirati širu javnost kako bi se onima koji žive s ovim stanjem lakše integrirali u društvo.