Tradicionalni futon uvelike se razlikuje od modernije, zapadnjačke verzije futona, koji se pretvara u kauč. Povijesno gledano, tradicionalni futon korišten je u Japanu stoljećima i bio je dizajniran za odlaganje u zid, ormar ili prostor za pohranu kako bi se soba mogla koristiti u druge svrhe. Bio je to mali, kompaktni jastuk koji je bilo lako premjestiti, sklopiti i spremiti; općenito nije dolazio s okvirom, kao što to čine moderne verzije. Također se nije pretvorio u kauč, kao što to danas čini većina zapadnih verzija.
Za razliku od današnjih futona, tradicionalni futon bio je mnogo manji i tanji. Služio je kao madrac uz poplun ili deku za noćno spavanje, a danju se cijela kombinacija jastuka i deke mogla odložiti u ormar ili prostor za odlaganje. Tradicionalni futon se često oslanjao na tatami, vrstu podova koja je uobičajena u kućama tijekom japanske povijesti. Tatami podovi su napravljeni da budu čista površina za spavanje ili blagovanje, a bili su uobičajeni u domovima više klase. Kasnije u povijesti Japana, podovi su postali uobičajeni u nižoj klasi, ali danas većina japanskih domova uopće nema tatami podove.
Mnogi japanski domovi koristili su tradicionalni futon kako bi prostor u kući učinili funkcionalnijim. Budući da bi futon jastuk bio odložen, često bi ga trebalo prozračiti i očistiti. Za čišćenje madraca koristio se poseban instrument, a jastuk bi se stavljao na sunce kako bi se spriječila pojava plijesni i grinja. Ovo je bio važan dio održavanja futona, budući da klima u Japanu može biti vrlo vlažna. Sam jastuk je često bio dovoljno fleksibilan da se njime može manipulirati u prostor za pohranu, nazvan oshiire. Madrac je često napravljen od mekane tkanine punjene pamukom ili vunom. Modernije verzije koriste sintetičko punjenje.
Tradicionalni jastučić za futon bio je debeo svega nekoliko centimetara, dok današnje modernije verzije mogu biti vrlo debele. Futon je došao do Sjedinjenih Država nakon Drugog svjetskog rata i postao je prilično popularan tijekom 1960-ih. Tijekom tog vremena, futon se počeo razvijati u potpuno drugačiji komad namještaja, onaj koji se može staviti u drveni ili metalni okvir koji se može pretvoriti u kauč, a ne sklopiti u prostor za pohranu.