Trahealna intubacija, također poznata kao endotrahealna intubacija, medicinski je postupak koji uključuje umetanje cijevi u dušnik kroz nos ili usta. Ovaj postupak se koristi i u hitnim situacijama i u nehitnim slučajevima, kao što je priprema za operaciju. Postoji nekoliko rizika i komplikacija koje se mogu pojaviti pri izvođenju intubacije dušnika, osobito u hitnoj situaciji.
Intubacija se može koristiti za isporuku anestetika ili drugih plinovitih lijekova, pričvršćivanje pacijenta na respirator za umjetno disanje ili dopuštanje pacijentu da diše ako je njegov ili njezin dišni put začepljen. Intubacija dušnika provodi se kada je disanje na usta i nos nedovoljno ili nemoguće te je potreban izravan put do pluća. Cjevčica se često umetne uz pomoć posebnog opsega kako bi liječnik mogao vidjeti, a glava pacijenta je postavljena, ako je moguće, kako bi se omogućila dobra vidljivost.
U prvoj pomoći ili hitnoj medicini, otežano disanje može brzo postati opasno po život pacijenta, a adekvatna opskrba zrakom je glavni prioritet. Intubacija dušnika se u takvim situacijama obično obavlja kroz usta, a djelatnici hitne medicinske pomoći osposobljeni su za vrlo brzo ju izvođenje. Pacijent će obično biti bez svijesti kada se provodi intubacija dušnika, ali on ili ona mogu biti jako sedirani ako ima dovoljno vremena.
Svaki intubacijski postupak nosi neke rizike. Može doći do krvarenja i infekcije, a moguće je da proces umetanja cjevčice može oštetiti okolne strukture, kao što su grkljan, glasnice, jednjak ili sam dušnik. Jedan od najozbiljnijih rizika je nepravilno umetanje cijevi tako da se ne uspostavi pravilan protok zraka, u kojem slučaju pacijent može umrijeti od nedostatka zraka. Velika većina endotrahealnih intubacija nema komplikacija, osim možda upale grla.
Neki pacijenti imaju ‘teške dišne putove’, što znači da je teže umetnuti cijev ili je medicinskom djelatniku teže vidjeti što on ili ona radi. To može biti zbog malih usta, pretilosti, tumora lica ili traume ili drugih karakteristika pacijenta. Za uspješnu intubaciju ovih pacijenata mogu biti potrebni posebni alati ili postupci. Ako je intubacija dušnika nemoguća u raspoloživom vremenu, može biti potrebna traheostomija, tijekom koje se kirurški stvara otvor za cijev u pacijentovu grlu. Poželjna je intubacija kroz nos ili usta jer je sigurnija za pacijente i ne zahtijeva kirurški zahvat, ali ako je gornji dišni put začepljen ili se pacijent ne može pomaknuti zbog traume kralježnice ili glave, traheostomija je mjera koja se koristi za spašavanje pacijenta. život.