Trajna zabrana, koja se također naziva i trajna zabrana, vrsta je naloga koji izdaje sud nakon što je provedeno potpuno suđenje u meritumu predmeta. Alternativno, trajna zabrana se može izreći ako je u predmetu donesena presuda zbog izostanka ili ako protivna strana pristane na zabranu. Trajna zabrana se obično izdaje u svrhu zahtijevanja od osobe ili subjekta da trajno prestane djelovati na određeni način. Sud može izreći i trajnu zabranu u svrhu prisiljavanja stranke na određeni način.
Trajne zabrane obično se javljaju u građanskim, a ne u kaznenim predmetima. Smatraju se vrstom pravičnog pravnog lijeka i pružaju olakšanje u okolnostima kada je novčana šteta nedovoljna. Na primjer, ako nezadovoljni zaposlenik prijeti da će otkriti povjerljive informacije tvrtke, tvrtka može tražiti zabranu da zaposleniku zabrani otkrivanje informacija. U tom slučaju, dosuđivanje novčane štete društvu ne bi bilo dovoljno, a sudski nalog kojim se zabranjuje otkrivanje podataka nužan je kako bi se spriječilo oštećenje društva.
Trajne zabrane se razlikuju od privremenih zabrana pristupa i privremenih zabrana. Kao i trajna zabrana, privremena zabrana prilaska prisiljava stranku da postupi na određeni način ili da se suzdrži od postupanja na određeni način. Međutim, privremena zabrana pristupa se može izdati bez da se drugoj strani pruži prilika da bude saslušana u predmetu. Sudovi obično izdaju privremene mjere zabrane pristupa kada je potrebna neposredna radnja kako bi se spriječila strana da doživi neposrednu štetu.
Preliminarna ili interlokutorna zabrana također zahtijeva od osobe ili subjekta da izvrši – ili prestane izvršavati – na određeni način. U osnovi, preliminarna zabrana služi kao prekid i obično vrijedi samo dok sud ne donese konačno mišljenje u predmetu. Za razliku od privremene zabrane prilaska, stranka protiv koje se nalog traži obično ima priliku biti saslušana prije izdavanja privremene zabrane. Nakon donošenja pravomoćne presude u predmetu, prethodna zabrana može se zamijeniti trajnom.
Općenito, trajna zabrana ostaje na snazi sve dok postoje uvjeti koji su naveli zabranu. Ako osoba prekrši uvjete bilo koje vrste zabrane, može se smatrati nepoštovanjem suda. To bi moglo značiti plaćanje kazne ili čak boravak u zatvoru.