Transfekcija je proces uvođenja određenih nukleinskih kiselina u eukariotsku stanicu drugim sredstvima osim virusom. Nukleinske kiseline koje se obično koriste u transfekciji uključuju DNA, RNA i proteine, među ostalim materijalima. Eukariotske stanice, poput onih koje se nalaze u ljudskih bića, sadrže jezgru i druge složene strukture unutar membrane, za razliku od prokariotskih stanica koje to ne čine. Dok virus ima potencijal prenijeti te strane predmete kroz staničnu membranu u stanicu, transfekcija se za prijenos koristi metodama koje nisu virus. Ova metoda je ključna tehnika koju znanstvenici koriste u genetskim istraživanjima kako bi utvrdili kako će dodatak određene DNK ili drugog stranog materijala utjecati na stanicu.
Postoje dvije glavne vrste transfekcije: prolazna transfekcija i stabilna transfekcija. Kod prolazne transfekcije, DNK se unosi u stanicu, ali je stanica eliminira prije nego što se podijeli u novu stanicu. Dakle, novi DNK materijal se ne prenosi na nove stanice i one su nepromijenjene.
U stabilnim transfekcijama, nova DNK postaje dio izvorne DNK stanice bilo dodavanjem ili zamjenom dijela stare DNK. Kada stanica stvori nove kopije sebe, nova DNK se prenosi dalje. Ulazi u jezgru i veže se sa starom DNK kako bi stvorio novi lanac DNK. Ovo je rijetka pojava, jer stanica obično eliminira novi materijal negdje nakon što uđe, ali prije nego što stanica formira nove stanice. Unatoč tome, znanstvenici neprestano pronalaze nove načine za izvođenje ovog procesa u eksperimentima u svrhu proučavanja kako nova DNK utječe na kopije stanica.
Slični procesi poznati kao transformacija i transdukcija odnose se na transfekciju prijenosom DNA ili druge tvari u stanicu. Kada virus prenosi novu DNK u stanicu, to se naziva transdukcija. Transformacija ne uključuje virus, već je prijenos DNK u vrste biljnih stanica, bakterija i eukariotskih stanica koje se nalaze izvan stanica ljudi i životinja. Svi se bave istim procesom, ali uvjeti se razlikuju ovisno o nositelju – bio to virus ili ne-virus – i vrsti stanice koja prima novu DNK.
Istraživanje gena, eksperimentiranje i terapija svi se oslanjaju na ove procese za proučavanje učinaka DNA, RNA i različitih proteina na ljudske stanice. U budućnosti bi ovaj proces mogao pomoći u liječenju bolesti, popravljanju genetskih mutacija i poboljšanju cjelokupnog ljudskog tijela. Znanstvenici nastavljaju napraviti velike korake naprijed u potrazi za zdravijim ljudima koji žive dulje.