Transpozicija velikih krvnih žila (TGV) je urođena srčana mana koja uključuje nepravilan smještaj primarnih krvnih žila srca. U slučajevima kada su plućna arterija i aorta zamijenjene, stanje se može nazvati transpozicijom velikih arterija (TGA). U drugim slučajevima, zahvaćene krvne žile mogu biti plućna arterija i vene – gornja i donja šuplja vena i aorta. Kongenitalne srčane mane, kao što je TGV, poznate su kao cijanotični defekti, zbog činjenice da rezultiraju premalo kisika koji cirkulira u krvi.
Postoje dvije glavne kategorije defekta, poznate kao lijevo- i dekstro-transpozicija velikih krvnih žila. Dekstrotranspozicija velikih žila uključuje doslovno zamjenu dviju ili više primarnih krvnih žila. U slučajevima kada se zamjenjuju i arterije i ventrikule, može se koristiti izraz lijevo-transpozicija velikih žila. Sveobuhvatni pojam TGV općenito znači svaki slučaj u kojem postoji netočna prostorna usklađenost primarnih krvnih žila srca, bez obzira na to jesu li dvije žile zapravo zamijenjene jedna s drugom.
Uz dvije glavne kategorije TGV-a, postoje daljnje kategorizacije jednostavne i složene transpozicije velikih žila. TGV je često popraćen drugim pridruženim srčanim manama i u tim slučajevima može biti poznat kao složena transpozicija velikih krvnih žila. U situacijama kada se manifestira sam, može biti poznat kao jednostavna transpozicija velikih žila.
Kao i drugi prirođeni defekti, TGV je stanje koje utječe na fetus u razvoju i obično se može dijagnosticirati prije ili u vrijeme rođenja. Fetalni ehokardiogram često može otkriti TGV u maternici, tako da se prije vremena mogu pripremiti za pravilnu njegu djeteta. Ako se ne dijagnosticira prije rođenja, TGV se može dijagnosticirati rendgenom prsnog koša, provjerom razine kisika u krvi ili na brojne druge načine. X-zrake prsnog koša mogu biti učinkovite zbog karakterističnog oblika srca u mnogim slučajevima TGV-a, dok je niska razina kisika povezana s defektom zbog toga što krv nije pravilno oksigenirana prije nego što se vrati u tijelo iz srca. Ako se rano otkrije, mnoge bolnice su sposobne izvesti operaciju poznatu kao arterijski prekidač za ispravljanje defekta.
Postoji nekoliko mogućih komplikacija koje potencijalno mogu dovesti do razvoja nekog oblika TGV kod fetusa. Neki od njih uključuju zarazu majke određenim virusima tijekom trudnoće, poput rubeole ili njemačkih ospica, ili razvoj gestacijskog dijabetesa. Dodatno, rizik od TGV-a može biti povećan u slučajevima kada majka već ima dijabetes ili pati od loše prenatalne prehrane.