Transsibirska željeznica jedna je od najpoznatijih svjetskih željezničkih mreža. Povezujući Moskvu s ruskim Dalekim istokom i nekoliko azijskih zemalja, uključujući Kinu i Mongoliju, Trans-Sibirska željeznica proteže se u osam vremenskih zona i pokriva 5,772 milje (9,288 kilometara). Putnici koji žele prijeći Rusiju mogu se ukrcati na Transsibirsku željeznicu u Moskvi i stići u Vladivostok sedam dana kasnije.
Izgradnja Trans-Sibirske željeznice započela je 1891. godine po nalogu ministra financija Sergeja Wittea i izgrađena je uglavnom uz pomoć robijaša, a kasnije i od strane zatvorenika prognanih na Daleki istok. Gradnja je naišla na mnoge poteškoće, uključujući i Bajkalsko jezero koje je izuzetno duboko i dugo. Mostovi su na kraju izgrađeni kako bi se povezivali preko prirodnih prepreka, od kojih je najozloglašeniji Krasnojarski most, najduži željeznički most na svijetu, koji prelazi preko rijeke Ob. Posljednja dionica Trans-Sibirske željeznice izgrađena je 1916. godine. Elektrifikacija Trans-Sibirske željeznice trajala je mnogo dulje od prvobitne izgradnje, između 1929. i 2002. godine.
Transsibirska željeznica izgrađena je kao ekonomski resurs, a ne kao prometno rješenje. Zahvaljujući željeznici, mnogi sibirski gradovi dobili su veliki gospodarski i poljoprivredni poticaj. Gradovi poput Novonikolajevska, jedva malo selo prije stvaranja željeznice, postali su Novosibirsk, uspješan gospodarski centar i trenutno treći po veličini grad u Rusiji. Drugi gradovi, poput Tomska, bili su veći prije pojave Transsibirske željeznice. Kada ih je željeznica zaobišla, počeli su gubiti struju i na kraju su zaostali.
Transsibirska željeznica svake godine privlači tisuće turista koji dolaze sa svih strana svijeta kako bi iskusili najdužu željezničku prugu na svijetu. Lokalni stanovnici vlakom koriste uglavnom za kratka putovanja među gradovima, dok stranci pokušavaju doživjeti cijelu rutu.
Transsibirskom željeznicom postoje tri opcije putovanja. Treći razred sastoji se od 20-30 kreveta u vagonu, bez podjele među njima osim visećeg zastora koji nije uvijek prisutan. Druga i prva klasa su u osnovi iste: mala kabina s četiri ili dva kreveta. Nema izbora suputnika, pa ako ne platite cijelu kabinu, možda ćete morati dijeliti sobu s nekim iz suprotnog spola. U vlaku nema tuševa, a sanitarni čvorovi su zajednički za cijeli vagon, pa bi čistoća mogla postati problem. Međutim, ako imate osjećaj za avanturu, vožnja Transsibirskom željeznicom može se pretvoriti u iskustvo života.