Tranzicijska ekonomija je nacionalno tržište koje prolazi kroz pomak od kontroliranog, centraliziranog ekonomskog sustava u liberalizirani i otvoreni. Ovaj pojam opisuje bivše komunističke nacije koje prelaze prema demokraciji i kapitalističkom ekonomskom modelu. Devedesetih godina prošlog stoljeća raspadom Sovjetskog Saveza pojavio se niz tranzicijskih gospodarstava diljem Rusije i istočne Europe. Postoje neke posebne zabrinutosti s takvim gospodarstvima, kao i brojne prilike za pametne ulagače i političare.
U komunističkoj ekonomiji može se vidjeti nekoliko značajki. Vlada posjeduje sredstva za proizvodnju, a jedna stranka kontrolira politiku i gospodarstvo. Osim toga, u tim zemljama vlada koristi centralizirano planiranje za donošenje odluka o fiskalnoj politici i budućnosti nacionalnog gospodarstva. Kada se komunističke vlade sruše, obično ih zamjenjuje višestranački sustav, labaveći kontrolu vlade na svim razinama života, a niz zakonskih reformi pretvara nacionalna financijska tržišta u tranzicijsko gospodarstvo.
U pravilu, tranzicijsko gospodarstvo doživljava skok inflacije nakon početne liberalizacije. Vlada će možda morati poduzeti mjere za usporavanje i stabilizaciju inflacije. Prenos nacionalne imovine u privatno vlasništvo i nacija potiče stvaranje slobodnijeg tržišta. Mogu se pojaviti privatne tvrtke koje nude robu i usluge koje prije nisu bile dostupne. Konkurencija stvara realnije tržište, jer ponuda i potražnja guraju cijene u različitim smjerovima. U tranzicijskom gospodarstvu ljudima je ponekad teško u početku zadovoljiti osnovne potrebe zbog inflacije i zaostalog tempa povećanja plaća.
Politički, tranzicijsko gospodarstvo često je od interesa. Susjedne zemlje obično se žele baviti trgovinom, a strane tvrtke mogu biti zainteresirane za ulaganja i trgovinske prilike. Vlada će možda morati biti oprezna s reformama koje provodi kako bi osigurala da tempo reformi ne ide tako brzo da građani zemlje nemaju vremena za prilagodbu. Brza liberalizacija može destabilizirati zemlju, a u državi u kojoj je vlada upravo prošla veliku tranziciju, to može biti opasno.
Tranzicijska ekonomija može biti prihvatljiva za beneficije međunarodne zajednice kao što su zajmovi i drugi oblici potpore. Međunarodne organizacije i financijske institucije pružaju pomoć s ciljem da pomognu zemlji da podigne svoje gospodarstvo. Nacije u tranziciji mogu se također osloniti na reforme politike koje su napravile druge bivše komunističke nacije kako bi dobile ideje za nastavak s ciljem izbjegavanja zamki i zamki s kojima se druge nacije susreću na putu liberalizacije.