“Traumatski stres” je pojam koji se koristi za opisivanje razvoja umjerene razine depresije i anksioznosti nakon prolaska kroz jedan ili više događaja koji su stvorili značajnu razinu stresa u životu pojedinca. Sam izraz se smatra više popularnim imenom za ovu vrstu fenomena, a ne pravim medicinskim izrazom za stanje. Traumatski stres, koji se smatra dijelom obitelji poremećaja prilagodbe, obično se može kontrolirati upotrebom terapije i lijekova u kratkim vremenskim razdobljima dok se pojedinac ne prilagodi promijenjenim okolnostima i ne bude spreman ponovno uspostaviti neku vrstu redovite rutine.
Koncept traumatskog stresa ponekad se smatra pretečom težeg stanja poznatog kao posttraumatski stresni poremećaj ili PSTD. Tipično, pojedinac koji se nosi s traumatskim stresom bit će sposoban nastaviti funkcionirati na mnogim razinama kako se stanje liječi, iako s nekim smanjenim kapacitetom. Nasuprot tome, emocionalni stres i rezultirajuće fizičke manifestacije povezane s PSTD-om imaju tendenciju biti znatno teži i kompliciraniji, često narušavajući sposobnost oboljelog da se uključi u širok raspon normalnih aktivnosti. Proces liječenja PSTD-a često je intenzivniji i sveobuhvatniji i obično će zahtijevati više vremena kao dio procesa oporavka.
Liječenje traumatskog stresa uključuje mnoge iste metode koje se koriste za bilo koju vrstu živčanog poremećaja. Kao mjeru opreza, većina liječnika će razmotriti mogućnost fizičkog podrijetla za svaku tjeskobu ili depresiju koja može biti prisutna, kao što je štitnjača koja ne funkcionira ispravno. Nakon što se bilo kakvo fizičko podrijetlo eliminira iz razmatranja, tijek liječenja često će uključivati kombinaciju lijekova za ublažavanje simptoma uz korištenje terapije za prepoznavanje i liječenje psihološkog podrijetla stanja. Kao dio terapije, pacijent može izraziti sve emocije povezane s događajima koji su izazvali zdravstveni problem te uz pomoć terapeuta moći početi osmišljavati te događaje. Kako vrijeme prolazi, pacijent ozdravi od traume i može ponovno početi sudjelovati u normalnim aktivnostima.
Važno je napomenuti da dijagnosticiranje traumatskog stresa obično vodi kvalificirani medicinski stručnjak. To je važno jer pravilna dijagnoza utire put za dobivanje učinkovitog liječenja. Kada se dijagnosticira rano, liječenje emocionalnih i živčanih poremećaja povezanih s tim stanjem obično je lakše i kratkoročno učinkovitije. Ako ne zatražite pomoć rano, negativnim emocijama može pružiti više vremena za produbljivanje, što zahtijeva sveobuhvatniji tijek liječenja da se riješi.