Sustav traume je program koji upravlja traumatičnom skrbi na određenom području, poput države ili pokrajine. Traumatski sustavi koordiniraju napore bolnica i drugih medicinskih ustanova, kao i pružatelja skrbi, hitnih službi, usluga prijevoza pacijenata i drugih strana uključenih u pružanje traumatske skrbi. Trauma je vodeći uzrok smrti u mnogim regijama svijeta i pružanje učinkovite, dosljedne, visokokvalitetne skrbi može radikalno poboljšati ishode pacijenata u situacijama poput prometnih nesreća, rušenja zgrada i pucnjave.
Sustav skrbi o traumi obično nadzire državna agencija. Neke vlade osnivaju zasebne agencije ili savjetodavne odbore za rukovanje traumatičnim sustavima, dok druge takve sustave mogu sastaviti u odjele za javno zdravstvo i socijalnu skrb. Članovi koordinacijskog tima mogu uključivati profesionalce koji rade na mnogim razinama traumatološke skrbi, od certificiranih kirurga za traumatologiju do policijskih službenika.
Cilj sustava skrbi o traumi je stvoriti mrežu traumatološke skrbi u cijeloj regiji tako da građani rijetko budu izvan dosega traumatskih usluga. To uključuje razvoj standarda koji se koriste za ocjenjivanje traumatskih ustanova prema razini skrbi koju mogu sigurno pružiti, dopuštajući koordinatorima da pronađu slabe točke u sustavu pružanja traumatološke skrbi kako bi mogli ciljati određene ustanove za nadogradnju. Sustav traume također uključuje obuku za osobe uključene u različite faze traumatološke skrbi, uključujući ekipe hitne pomoći i bolničko osoblje.
Upravljanje traumatičnim sustavom također uključuje vođenje demografske statistike o stanovništvu. Istraživači saznaju više o vrstama ozljeda uobičajenih u tom području, regijama u kojima su slučajevi traume posebno česti i drugim problemima koji mogu utjecati na skrb, kao što je nedostatak pristupa kirurškom osoblju u ruralnim područjima. U sustav traume mogu se uključiti i javni kontakt i edukacija s ciljem smanjenja broja slučajeva koji ulaze u sustav.
Razvoj učinkovitog i sveobuhvatnog sustava traume može potrajati godinama. Vlade često daju poticaje za financiranje kako bi pomogli zajednicama da postignu ciljeve skrbi kao što je osiguranje da nijedan građanin nije udaljen više od 45 minuta od bolnice. Ova sredstva mogu se koristiti za nadogradnju objekata, poboljšanje javnih obrazovnih programa i pružanje drugih usluga povezanih sa sustavom traume, uključujući usluge u rehabilitacijskim ustanovama i ustanovama za dugotrajnu skrb za preživjele traume. Zajednice također mogu imati pravo na dodatne potpore i financiranje kako bi im pomogle u ispunjavanju ciljeva zdravstvene skrbi i pružanju usluga što većem broju ljudi.