Treptanje pažnje je perceptualni fenomen u kojem ljudi kojima se prezentira brzi slijed informacija mogu promašiti drugu od dvije mete. Na primjer, netko bi mogao biti zamoljen da identificira slova u nizu brojeva prikazanih jedno po jedno. Ispitanik bi uhvatio prvo slovo, važnu metu, ali drugo slovo koje je treperilo nekoliko sekundi kasnije možda neće biti zapaženo. Postoje brojne teorije koje objašnjavaju kako i zašto to funkcionira, a studije su istražile njegova ograničenja i parametre kako bi saznali više o vizualnoj percepciji.
Kako se mozak bavi brzim protokom dolaznih informacija, on mora dodijeliti resurse obrade za razumijevanje, tumačenje i pohranjivanje informacija. Ljudski mozak je sposoban za značajnu procesorsku snagu za složene zadatke, ali čak i on ima ograničenja. Treptanje pažnje je primjer koji ima važne implikacije za ljude koji rade u okruženjima u kojima mogu biti preplavljeni informacijama. Provjeravač prtljage u zračnoj luci, na primjer, mogao bi vidjeti nož u jednoj torbi, ali bi mogao propustiti drugi nož u drugoj koji prolazi odmah nakon toga, osim ako oprema nije kalibrirana da prihvati treptanje pažnje.
Jedna teorija uključuje neurološke procese uključene u percepciju. Ljudi koji traže određene mete u toku informacija doživljavaju nalet neurotransmitera kada uoče metu. Stanice koje emitiraju te neurotransmitere moraju se oporaviti u takozvanom refraktornom razdoblju. Ovo razdoblje može biti kratko, ali može biti dovoljno dugo da propustite drugi podražaj. Treptanje pažnje traje oko pola sekunde, što daje vjerodostojnost ovoj hipotezi.
Drugi istraživači sugeriraju da može postojati problem perceptivne sposobnosti. Brojni procesi uključeni su u vizualnu percepciju i obradu, a njihova koordinacija u mozgu može uzeti danak. Ljudi koji se bave složenim podražajima možda neće biti u stanju nositi se sa svima njima. Studije o treptanju pažnje koristile su alate kao što je meditacija kako bi se utvrdilo je li moguće povećati fokus i percepcijsku točnost, a neke sugeriraju da je to slučaj, što ukazuje da bi se mozak potencijalno mogao trenirati da proširi svoje perceptivne sposobnosti.
Zanimljiva iznimka od ovog pravila dokumentirana je u članku Journal of Experimental Psychology objavljenom 2008. godine, gdje su istraživači otkrili da lica nisu bila podložna treptanju pažnje. Lice je često iznimka od pravila percepcije, što može biti zato što je od ključne važnosti za prepoznavanje drugih ljudi i uspješnu interakciju s njima. Ljudi moraju znati čitati znakove na licu u razgovoru, na primjer, i bili bi loše usluženi ako ne bi mogli uhvatiti znakove emocija na licu sugovornika.