Jedan značajan aspekt međunarodne vanjske politike je nametanje ili ukidanje trgovinskih carina. Trgovinska carina je porez ili carina koja se stavlja na robu koja prelazi političke granice. Uvozne carine su najčešće i uključuju porez koji se utvrđuje na proizvode koji dolaze iz druge županije. Izvozne carine, koje su manje uobičajene, su carine na robu koja se otprema iz zemlje.
Prvobitno je primarna svrha trgovinske tarife bila stvoriti izvor nacionalnog prihoda. Europski i azijski trgovački putevi prelazili su mnoge granice, a nametanje carine na trgovce činilo se učinkovitim, relativno lakim izvorom prihoda. Međutim, kako se proizvodnja povećavala, promijenio se i razlog za tarife. Većina carina sada se temelji na protekcionizmu, ekonomskoj politici koja nastoji zaštititi gospodarstvo jedne zemlje ograničavanjem trgovine iz drugih zemalja. To se često događa kada je zemlja uvoznica u mogućnosti proizvesti proizvod po nižoj cijeni, vjerojatno zbog niže razine plaća.
Jedna nacija također može nametnuti trgovinsku carinu drugoj kao odgovor na trgovinska ograničenja koja su donesena protiv nje. Ako te uzvratne carine eskaliraju, situacija se naziva tarifni rat ili trgovinski rat. Carine su također korištene kako bi se pokušala ispraviti trgovinska neravnoteža između dvije zemlje. Trgovinski deficit postoji kada je uvoz veći od izvoza. Trgovinski suficit postoji kada je izvoz veći od uvoza.
Jedan od izazova oporezivanja uvoza je postizanje međunarodne uniformnosti u procjeni carina. Godine 1947. angažirana je studijska skupina da traži rješenje za ovo pitanje, a taj odbor je na kraju postao Svjetska carinska organizacija. Grupa se proširila s izvornih 13 europskih zemalja na više od 170 zemalja članica. Postavili su standarde trgovinskih tarifa i uspostavili identifikacijski kod za robu, nazvan Međunarodni harmonizirani sustav opisa i kodiranja robe (HS). Ova grupa je pojednostavila carine diljem svijeta, a sada obrađuje 98% svjetske trgovine.
Jedna vrsta trgovinske tarife, ad valorem tarifa, zahtijeva određeni postotak vrijednosti robe. Međutim, ova metoda može uzrokovati neke probleme jer vrijednosti mogu često varirati. Posebna tarifa naplaćuje određeni novčani iznos na temelju vrste proizvoda koji se šalje. Prohibitivna carina je trgovačka tarifa koja je postavljena tako visoko da proizvod više nije pristupačan. Ekološka, ili zelena, carina je relativno nova tvorevina i koristi se za oporezivanje artikla uvezenih iz zemalja s nižim ekološkim standardima.
Kako je međunarodna trgovina sve više prevladavala, smanjio se broj i veličina carina. Trgovački blokovi, carinske unije i zone slobodne trgovine postali su mnogo češći. Trgovinski blok je skupina nacija koje pristaju sniziti ili ukinuti carine između zemalja članica i naplatiti jedinstvenu trgovinsku tarifu državama izvan bloka. Carinske unije formiraju zemlje koje određuju zajedničke vanjske tarife i pristaju na formulu za dijeljenje prikupljenih carina. Zona slobodne trgovine zemljopisna je regija koja je pristala eliminirati trgovinske tarife i ograničenja između zemalja članica.
Postoji velika rasprava o prednostima i nedostacima ukidanja svih carina i usvajanja slobodne trgovine diljem svijeta. Iako bi takav potez mogao koristiti nekim zemljama, druge male zemlje ili zemlje u razvoju mogle bi biti ekonomski uništene. Čini se da većina zemalja radije zadržava pravo kontrole uvoza, dok sudjeluje u manjim trgovinskim blokovima na kooperativan način.