Trgovanje gotovinom je strategija ulaganja koja poziva ulagača da kupuje vrijednosne papire samo na gotovinskoj osnovi. To se razlikuje od procesa trgovanja uz maržu, gdje ulagač koristi kreditnu liniju produženu preko brokera. Kod gotovinske metode trgovanja, ulagač se oslanja isključivo na stanje svog novčanog računa za kupnju dionica, obveznica, roba ili drugih sredstava ulaganja.
Mnogi ulagači koriste ono što je poznato kao margin račun kao sredstvo za obavljanje trgovanja na različitim tržištima. Uobičajeno, brokerska kuća će surađivati s ulagačem na uspostavljanju računa ove vrste na temelju ukupne imovine koju posjeduje investitor i njegove ili njezine opće kreditne sposobnosti. Ovaj pristup ulagačima omogućuje korištenje marginskog trgovanja za stjecanje vrijednosnih papira bez neposredne upotrebe svih raspoloživih novčanih rezervi. U slučaju da ta kupljena imovina izgubi novac umjesto da dobije povrat, investitor je odgovoran za pokrivanje duga iz svoje imovine.
Nasuprot tome, ulagač koji koristi strategiju trgovanja gotovinom ne mora se brinuti o mogućnosti stvaranja velikog duga zbog vrijednosnih papira kupljenih uz maržu. Budući da su vrijednosni papiri u cijelosti plaćeni u trenutku kupnje, investitor je slobodan držati tu imovinu koliko god želi. U slučaju da investitoru treba spreman novac za kupnju više vrijednosnih papira, moguće je identificirati udjele unutar portfelja koji ne ispunjavaju očekivanja, prodati te udjele i iskoristiti novac dobiven prodajom za stjecanje vrijednosnih papira koji obećavaju više .
Mišljenja o praktičnosti trgovanja gotovinom se razlikuju. Neki ulagači, kao i brokeri, ne potiču ovaj pristup, budući da trgovanje samo u gotovini može ograničiti mogućnosti ulaganja koje se mogu istodobno ostvariti. To učinkovito minimizira potencijal investitora da ostvari najveći povrat od svoje investicijske aktivnosti. Zagovornici pristupa gotovinskom trgovanju napominju da ova strategija inherentno nosi manji rizik od trgovanja uz maržu, budući da čak i ako stečeni vrijednosni papiri ne funkcioniraju kako se predviđa, iznos gubitka je ograničen i neće rezultirati stvaranjem velike dužničke obveze. . Mnogi ulagači imaju tendenciju koristiti kombinaciju te dvije strategije, radeći prvenstveno uz korištenje gotovine za stjecanje vrijednosnih papira, dok trguju uz maržu kada su gotovinske rezerve privremeno niske.