Trgovina robom je strategija ulaganja koja uključuje kupnju i prodaju robe koja je klasificirana kao roba. Postoje mnoge sličnosti između trgovanja robom i aktivnosti trgovanja dionicama. Jedna ključna razlika odnosi se na razliku između onoga čime se trguje.
Roba se obično definira kao nešto što se smatra vrijednom, ima kvalitetu koja je više ili manje dosljedna, a proizvodi se u velikim količinama od strane više različitih proizvođača. Kada ljudi odluče ulagati u robu, obično razmišljaju o predmetima koji su resursi koji se mogu kupiti za širok raspon namjena. Na primjer, kukuruz se smatra robom i njime se trguje na temelju širokog spektra robe koja se može proizvesti korištenjem kukuruza kao osnovnog sastojka.
Za trgovinu robom potrebno je sudjelovati u transakcijama koje se provode na robnoj burzi. Radeći na način vrlo sličan burzi, postoje burze koje se izravno bave robom u cijelom svijetu. Međutim, nije potrebno ograničiti trgovinu robom na jednu određenu burzu. Investitori mogu slobodno kupovati i prodavati na nekoliko burzi ako to žele i ako su na burzi priznati.
Na proces trgovanja robom izravno utječe trenutni odnos između ponude i potražnje za danom robom. Svaki čimbenik koji ograničava ponudu može uzrokovati da vrijednost preostalih količina robe vrlo brzo dobije na vrijednosti. Na primjer, ako je prirodna katastrofa uništila značajan dio pšenice, vrijednost preostalih resursa pšenice bila bi veća potražnja. Kao rezultat toga, cijena robe bi porasla i svaki ulagač s ulaganjem u tržište pšenice imao bi dobre šanse da zaradi znatan povrat.
Istodobno, prezasićenost robom koja premašuje trenutnu razinu potražnje može smanjiti jediničnu cijenu. To bi moglo rezultirati gubitkom za ulagača, pod pretpostavkom da cijena padne ispod one koja je izvorno plaćena za ulaganje. Često će ulagač robe morati odlučiti hoće li apsorbirati gubitak ili spriječiti dodatne gubitke prodajom po trenutno nižoj jediničnoj cijeni. Ako se čini da nema nade da će se roba oporaviti u razumnom roku, investitor će vjerojatno prodati. Međutim, ako postoje pokazatelji da će se roba oporaviti i da će potražnja porasti u kratkom vremenskom razdoblju, postoji velika šansa da će ulaganje ostati na mjestu u nadi da će kasnije nadoknaditi sve gubitke.
Kao i kod trgovanja dionicama, trgovina robom uključuje određeni stupanj rizika. Ulagači prate odnos između ponude i potražnje te kako taj čimbenik utječe na informacije koje su trenutno dostupne putem indeksa cijena robe. Dok se roba obično smatra dosljednijom i stabilnijom od nekih drugih oblika ulaganja, uvijek postoji šansa da prirodne katastrofe, promjene u ukusima potrošača ili politička pitanja mogu negativno utjecati na vrijednost bilo koje robe.